|
POVRATAK |
PREČASNI GOSPODIN
MLADEN GORUPIĆ |
DEKAN ĐURĐEVAČKOG DEKANATA |
ŽUPNIK ŽUPE SV. LUKE, EVANĐELISTE, KALINOVAC |
UPRAVITELJ ŽUPE
UZNESENJA BDM, BUDROVAC |
|
Mladen
Gorupić rođen 21. 07. 1962. g u Gornjoj Plemenšćini (Pregrada) u
Krapinsko Zagorskoj županiji; kao peto posljednje dijete
obitelji Gorupić. Otac Stjepan nositelj obitelji bio je rudar, a
majka Manda ostala je domaćica kod kuće zbog brige oko djece i
imanja. Djetinjstvo provodi u Pregradi gdje završava osnovnu
školu. 1978. Odlučuje se za sjemenište, te odlazi u
Interdijecenzansku srednju školu na Šalati u Zagrebu, Vočarska
106. Poslije završene srednje škole u Kranju u raketnoj jedinici
odslužuje svoj vojni rok. Nakon odsluženja vojnog roka 1983. g.
upisuje se na Teološki fakultet u Zagrebu, Kaptol 29. (danas
Vlaška). Završava fakultet za svećenika u predviđenom roku i
svoju Mladu Misu služi 2. 7. 1989. g. u rodnoj Pregradi. Tada ga
uprava Nadbiskupije Zagrebačke šalje u Karlovac za kapelana Župe
sv. Josipa, a nakon tri godine 1992. za kapelana Župe Sv. Vida u
Vrbovcu. Kao kapelan 1994. g odlazi u Župu uznesenja BDM u
Budrovcu. U toj Župi vrši župničku službu za tri naselja;
Budrovac – Crkva uznesenja BDM, Čepelovac – Kapela sv. Elizabete
i Sirova Katelena – Kapela sv. Katarine. U jesen 1994. g.
postaje župnikom Župe uznesenja BDM u Budrovcu, a 1999. g
postaje župnikom i Župe sv. Luke, evanđeliste u Kalinovcu. Tada
gradi novu župnu kuću u Kalinovcu u koju se premješta sa svojom
majkom kao domaćicom iz koje danas upravlja obadvjema župama. U
Kalinovcu i župi Budrovac formira novo Župno vijeće preko kojeg
djeluje i pokreće razne crkvene danas aktivne skupine, sudjeluje
u osnivanju Križarskog društva sv. Luke, evanđeliste kao i u
pokretanju Župnog lista u Kalinovcu i Budrovcu. Uz požrtvovno
vođenje dviju velikih Župa odnosno četiri naselja pokreče i vodi
obnovu većinom loše održavanih crkvenih objekata, kao i
izgradnju nekih novih objekata. U Budrovcu u Crkvi uznesenja BDM
vodi izgradnju; novog postolja zvona, elektrifikaciju zvona,
novog krovišta crkve sa olucima, rješavanje vlage zidova, obnovu
vanjske fasade, ugradnju 20 novih prozora, promjenu cijele
električne instalacije po crkvi, uređivanju unutrašnjih zidova
crkve, postavljanje klupa u crkvi, odvodnju oborinskih voda,
izgradnju ograde okolo crkve – 96 m, uređenje parka oko crkve,
asvaltiranje prostora ispred crkve, itd. U Čepelovcu vodi obnovu
Kapele sv. Elizabete: elektrifikaciju zvona, obnovu tornja i
fasadu kapele, promjenu cijele električne instalacije po
zidovima kapele, ugradnju 14 novih prozora, kupnju novog
središnjeg lustera, postavljanje novih oluka,
rješavanje ograde okolo kapele,
postavljanje staze ispred i okolo crkve itd. U Sirovoj Kataleni
vodi obnovu Kapele sv. Katarine: zamjenu krovišta kapele sa
postavljanjem novih oluka, rješavanje vlage zidova, obnovu
fasade kapele, promjenu cijele električne instalacije po
zidovima kapele, elektrifikaciju zvona, izgradnju novog Glavnog
oltara, obnavljanje pokrajnog oltara, kupnju novog središnjeg
lustera, rješavanje ograde
okolo crkve, izgradnju staza okolo crkve itd. U Kalinovcu u
matičnoj Župi ishodi Projektnu dokumentaciju župne kuće, te
nakon toga pokreće, vodi i završava njezinu izgradnju. Pokreće i
projektnu dokumentaciju Crkve sv. Luke i pokreće sveopću njezinu
obnovu uz nadležnost Konzervatorskog zavoda i Ministarstava
kultura Republike Hrvatske. Za vrijeme pastoralnog vođenja Župe
sv. Luke vodi i ove radove na Crkve sv. Luke: obnovljen i
nadograđen Glavni oltar sa tri izrađene slike, izgradnju novih
ispovjedaonica, postavljanje novog postolja zvona i
elektrifikacija postojećih zvona, postavljanje toranjskog sata,
zamjenu 8 toranjskih velikih prozora, sanaciju temelja crkve od
vlage te odvodnju oborinskih voda, izgradnju Kapele sv. Marka u
Molvicama i Kapelu sv. Vida na Batinskama, vanjsku i unutarnju
obnovu Kapele Majke Božje Žalosne,
kapelicu sv. Vida na Peskima itd.
Kao dobar,
požrtvovni i aktivni svećenik gosp. vlč. Mladen Gorupić u
prosincu 2004. g. u Đurđevačkom dekanatu od ostalih župnika
izabran je za dekana tog dekanata, kojeg je podržao biskup M.
Culej.
|
Kalinovac;
09. svibanj 2011. god. |
Gospođa Manda Gorupić |
U ponedjeljak 9.
svibnja u Kalinovcu je u 85. godini života preminula majka
svećenika Manda Gorupić.
|
|
Rođena je 13.
lipnja 1926. godine u Bijelom Brdu u Bosni kao prvo dijete oca
Luke i majke Mare Pejašinović. U roditeljskom domu do svoje 10.
godine starosti dijelila je dobro i zlo sa sestrom Ivankom. Otac
Luka umire 4 godine nakon rođenja svog jedinog djeteta. Majka se
ponovno udaje i u drugom braku ima i kćerku Ivanku. Ubrzo umire
i očuh, a majka Mara nesretnim je slučajem umrla kad je Manda
imala samo 10 godina, a njena polusestra 5 godina. Od 10. godine
Manda je radila kod obitelji Arar punih 12 godina. U 21. godini
života upoznaje budućeg supruga Stjepana Gorupića iz Hrvatskog
zagorja iz Gornje Plemenšćine koji je bio na radu na ciglani u
Derventi. S njime 1949. godine zasniva obitelj u Derventi, a
budući da je suprug Stjepan bio jedino muško dijete u obitelji,
vraća se sa suprugom i sinom Franjom 1951. u Gornju Plemenšćinu
u kojem joj je Gospodin podario još 4 djece. Prvi sin Josip,
rođen u Derventi, umire 2 mjeseca nakon rođenja, a zatim joj u
život donose radost Franjo, također rođen u Derventi, a ostala
djeca u Gornjoj Plemenšćini: Terezika, Josip, Željko i Mladen.
Život ih nije nimalo štedio, a suprug je proveo život na stalnom
opasnom radu u rudniku u Pregradi.
Svojom
susretljivošću, poniznošću i lijepim riječima koje je uvijek
znala pronaći baš za svakoga, stekla je mnoga prijateljstva i
bila je svima vrlo draga. U obitelji, koja joj je bila
najvažnija, trajno je njegovala kršćansko ozračje pod kojim se
najmlađi sin Mladen odlučio za nastavak svojeg školovanja u
sjemeništu u Zagrebu, a zatim i na školovanje za svećenika.
Ostalo četvero djece odabralo je obiteljske živote iz kojih je
Manda dobila petero unuka. Stjepan je umro 9. lipnja 1978. g. u
51. godini života od raka pluća. Manda zatim doživljava najveću
tragediju koju majka može doživjeti: u prometnim nesrećama 1996.
i 1997. pogibaju joj za redom sinovi Franjo, Josip i Željko.
Unatoč velikoj majčinskoj boli, Manda ostaje sabrana i daje
daljnju podršku i oslonac svojoj živućoj obitelji i najdražima,
uz stalnu molitvu za svoje preminule sinove i supruga. S tim
traumama u svom životu Manda nastavlja svoj život kao oslonac
svojem najmlađem sinu svećeniku Mladenu s kojim je od 1994.
godine u župi Budrovac, a zatim od 1999. godine u župi
Kalinovac. U tim župama svojom skromnošću, dobrotom, brižnošću,
razumijevanjem i ljubavlju prema životu i vjeri osvaja srca svih
vjernika tih župa. Posebnu ljubav prema njoj izražavali su mladi
župe koji su je iz ljubavi zvali “mama“, a stariji župljani od
srca i s ljubavlju “baka“. Manda je nadasve izražavala
majčinsku ljubav prema svećenicima, te ih u svim prigodama
zagovarala i podupirala. Pohađala je redovito crkvu i Marijanska
svetišta među kojima joj je najdraže bilo svetište Majke Božje
Trsatske, pred čiji je blagdan iznenada i preminula. Sudjelovala
je u svim aktivnostima župe, crkvenih društava, humanitarnim
akcijama i obnovi župe. Redovito je i rado pratila katolički
tisak i medije. Zahvaljujući njezinoj dobroti župna kuća uvijek
je bila otvorena za sve potrebite župljane i u njezinoj dubokoj
bolesti i klonulosti pod kojom se nije predavala. Pred svima se
u tim drugim svojim teškim trenucima hrabro držala i davala
snagu te budila vjeru svojim sugovornicima, prijateljima i
mještanima.
Ispraćaj gospođe
Mande iz župe Kalinovac bio je 10. svibnja u 13,30 sati u župnoj
crkvi gdje je održana sv. misa predvođena ferdinandskim župnikom
vlč. Nikolom Benkom u zajedništvu domaćeg sina svećenika prof.
dr. sc. Đure Zalara, rektora crkve sv. Martina u Zagrebu i
đakona Darija Paviše, te svećenika Đurđevačkog i okolnih
dekanata. Sprovod i obred ukopa bio je 11. svibnja na starom
gradskom groblju Pregrade kojeg je vodio kancelar Varaždinske
biskupije mons. Antun Perčić u zajedništvu župnika Pregrade
Vinka Gregura, svećenika rodom iz župe Pregrada, te svećenika
Đurđevačkog dekanata i svećenika prijatelja obitelji Gorupić. U
prigodnom oproštaju prisutnima se obratio prečasni Gospodin
Josip Hadrović, ekonom Varaždinske Biskupije u ime biskupa
Mrzljaka, župnik Pregrade Vinko Gregur, te u ime župe Kalinovac
student Zoran Erdec. Na oproštaj od Mande Gorupić u Pregradu je
stiglo stotinjak vjernika iz župa Kalinovac i Budrovac koji nisu
mogli prikriti suze u svojoj tuzi za izgubljenom voljenom
osobom. Misu zadušnicu u punoj crkvi Uznesenja BDM u Pregradi
predvodio je kancelar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić u
zajedništvu sa ostalim svećenicima. |
|
Riječi oproštaja đakona Darija Paviše i župe. |
BLAGO MOJE MAJKE |
Seljanka je skromna mila majka moja. |
Haljina joj nije srebrom izvezena |
Preko mora skupo naručena svila: |
Sve je srebro njeno b`jela kosa njena. |
|
Ruke joj ne krase alemovi sjajni, |
Niti biser nosi oko b`jela vrata |
Niti lanac zlatni, sve je zlato njeno: |
Toplo Srce njeno suhoga od zlata |
Izidora Poljaka |
Ovim riječima
Izidora Poljaka, našoj majci Mandi zahvalili smo prije dvije
godine, što je zajedno sa svojim sinom već 10 godina s nama
dijelila ovaj podravski zrak, kišu i sunce, suze i smijeh. |
Što znači
predati se Bogu, pokazuje nam tvoj lik i djelo, bez ičega iz
Bosne dolazi u lijepo Zagorje. No kruh sa sedam kora trebalo je
jesti. Sa svojim suprugom svijala je gnijezdo u Plemenštini. Ta
plemenitost kao da se urezala u njen lik, a plemeniti ljudi
moraju biti ponajprije hrabri. Veselje i radost što je Bog jedno
od šestero djece pozvao u svećeništvo prekida tragična smrt
triju sinova. Kćer životni poziv ostvaruje u braku, dok mama
Manda dolazi s najmlađim sinom na prvu župu u Budrovac 1994.
godine. Božja providnost ih dovodi 1999. godine u župu
Kalinovac. Praćena lijepim godinama, ali i bolestima, sačuvala
je bosansku čvrstoću i zagorsku plemenitost. Gospođa Manda ili
kako smo je mi mlađi voljeli zvati mama, donosila je u župnu
kuću toplinu ognjišta, miris tople juhe i friških kolača kojih
je uvijek bilo za dragog gosta. To je bila mama Manda u našoj
župi. Već je u nekoliko navrata bolest činila da je njezino
mjesto u crkvi bilo prazno, no danas ne ostaje prazno već dobiva
novo mjesto u nebeskoj crkvi, a njezine riječi i osmjeh još će
nas dugo pratiti. Ljudski je plakati za dragom osobom, ali naše
suze neka budu Bogu zahvala za dar mame Mande. Na dan njenog
usnuća, riječi s kojima sam se pozdravio bile su „Dok se pak ne
vidimo“. Nitko nije slutio da su zadnje. No to su riječi
Uskrsa. |
Draga mama
Mando dok se opet ne sretnemo kod onog kojemu i živimo! |
|
|
|
|
POVRATAK |
|
|