POVRATAK

PREČASNI GOSPODIN MLADEN GORUPIĆ

DEKAN ĐURĐEVAČKOG DEKANATA
ŽUPNIK ŽUPE SV. LUKE, EVANĐELISTE, KALINOVAC

UPRAVITELJ ŽUPE UZNESENJA BDM, BUDROVAC

 

Mladen Gorupić rođen 21. 07. 1962. g u Gornjoj Plemenšćini (Pregrada) u Krapinsko Zagorskoj županiji; kao peto posljednje dijete obitelji Gorupić. Otac Stjepan nositelj obitelji bio je rudar, a majka Manda ostala je domaćica kod kuće zbog brige oko djece i imanja. Djetinjstvo provodi u Pregradi gdje završava osnovnu školu. 1978. Odlučuje se za sjemenište, te odlazi u Interdijecenzansku srednju školu na Šalati u Zagrebu, Vočarska 106. Poslije završene srednje škole u Kranju u raketnoj jedinici odslužuje svoj vojni rok. Nakon odsluženja vojnog roka 1983. g. upisuje se na Teološki fakultet u Zagrebu, Kaptol 29. (danas Vlaška). Završava fakultet za svećenika u predviđenom roku i svoju Mladu Misu služi 2. 7. 1989. g. u rodnoj Pregradi. Tada ga uprava Nadbiskupije Zagrebačke šalje u Karlovac za kapelana Župe sv. Josipa, a nakon tri godine 1992. za kapelana Župe Sv. Vida u Vrbovcu. Kao kapelan 1994. g odlazi u Župu uznesenja BDM u Budrovcu. U toj Župi vrši župničku službu za tri naselja; Budrovac – Crkva uznesenja BDM, Čepelovac – Kapela sv. Elizabete i  Sirova Katelena – Kapela sv. Katarine. U jesen 1994. g. postaje župnikom Župe uznesenja BDM u Budrovcu, a 1999. g postaje župnikom i Župe sv. Luke, evanđeliste u Kalinovcu. Tada gradi novu župnu kuću u Kalinovcu u koju se premješta sa svojom majkom kao domaćicom iz koje danas upravlja obadvjema župama. U Kalinovcu i župi Budrovac formira novo Župno vijeće preko kojeg djeluje i pokreće razne crkvene danas aktivne skupine, sudjeluje u osnivanju Križarskog društva sv. Luke, evanđeliste kao i u pokretanju Župnog lista u Kalinovcu i Budrovcu. Uz požrtvovno vođenje dviju velikih Župa odnosno četiri naselja pokreče i vodi obnovu većinom loše održavanih crkvenih objekata, kao i izgradnju nekih novih objekata. U Budrovcu u Crkvi uznesenja BDM vodi izgradnju; novog postolja zvona, elektrifikaciju zvona, novog krovišta crkve sa olucima, rješavanje vlage zidova, obnovu vanjske fasade, ugradnju 20 novih prozora, promjenu cijele električne instalacije po crkvi, uređivanju unutrašnjih zidova crkve, postavljanje klupa u crkvi, odvodnju oborinskih voda, izgradnju ograde okolo crkve – 96 m, uređenje parka oko crkve, asvaltiranje prostora ispred crkve, itd. U Čepelovcu vodi obnovu Kapele sv. Elizabete: elektrifikaciju zvona, obnovu tornja i fasadu kapele, promjenu cijele električne instalacije po zidovima kapele, ugradnju 14 novih prozora, kupnju novog središnjeg lustera, postavljanje novih oluka, rješavanje ograde okolo kapele, postavljanje staze ispred i okolo crkve itd. U Sirovoj Kataleni vodi obnovu Kapele sv. Katarine: zamjenu krovišta kapele sa postavljanjem novih oluka, rješavanje vlage zidova, obnovu fasade kapele, promjenu cijele električne instalacije po zidovima kapele, elektrifikaciju zvona, izgradnju novog Glavnog oltara, obnavljanje pokrajnog oltara, kupnju novog središnjeg lustera, rješavanje ograde okolo crkve, izgradnju staza okolo crkve itd.  U Kalinovcu u matičnoj Župi ishodi Projektnu dokumentaciju župne kuće, te nakon toga pokreće, vodi i završava njezinu izgradnju. Pokreće i projektnu dokumentaciju Crkve sv. Luke i pokreće sveopću njezinu obnovu uz nadležnost Konzervatorskog zavoda i Ministarstava kultura Republike Hrvatske. Za vrijeme pastoralnog vođenja Župe sv. Luke vodi i ove radove na Crkve sv. Luke: obnovljen i nadograđen Glavni oltar sa tri izrađene slike, izgradnju novih ispovjedaonica, postavljanje novog postolja zvona i elektrifikacija postojećih zvona, postavljanje toranjskog sata, zamjenu 8 toranjskih velikih prozora, sanaciju temelja crkve od vlage te odvodnju oborinskih voda, izgradnju Kapele sv. Marka u Molvicama i Kapelu sv. Vida na Batinskama, vanjsku i unutarnju obnovu Kapele Majke Božje Žalosne, kapelicu sv. Vida na Peskima itd.

Kao dobar, požrtvovni i aktivni svećenik gosp. vlč. Mladen Gorupić u prosincu 2004. g. u Đurđevačkom dekanatu od ostalih župnika izabran je za dekana tog dekanata, kojeg je podržao biskup M. Culej.      

Kalinovac; 09. svibanj 2011. god.
                            Gospođa Manda Gorupić

U ponedjeljak 9. svibnja u Kalinovcu je u 85. godini života preminula majka svećenika Manda Gorupić.

Click to enlarge  

Rođena je 13. lipnja 1926. godine u Bijelom Brdu u Bosni kao prvo dijete oca Luke i majke Mare Pejašinović. U roditeljskom domu do svoje 10. godine starosti dijelila je dobro i zlo sa sestrom Ivankom. Otac Luka umire 4 godine nakon rođenja svog jedinog djeteta. Majka se ponovno udaje i u drugom braku ima i kćerku Ivanku. Ubrzo umire i očuh, a majka Mara nesretnim je slučajem umrla kad je Manda imala samo 10 godina, a njena polusestra 5 godina. Od 10. godine Manda je radila kod obitelji Arar punih 12 godina. U 21. godini života upoznaje budućeg supruga Stjepana Gorupića iz Hrvatskog zagorja iz Gornje Plemenšćine koji je bio na radu na ciglani u Derventi. S njime 1949. godine zasniva obitelj u Derventi, a budući da je suprug Stjepan bio jedino muško dijete u obitelji, vraća se sa suprugom i sinom Franjom 1951. u Gornju Plemenšćinu u kojem joj je Gospodin podario još 4 djece. Prvi sin Josip, rođen u Derventi, umire 2 mjeseca nakon rođenja, a zatim joj u život donose radost Franjo, također rođen u Derventi, a ostala djeca u Gornjoj Plemenšćini: Terezika, Josip, Željko i Mladen. Život ih nije nimalo štedio, a suprug je proveo život na stalnom opasnom radu u rudniku u Pregradi.

Svojom susretljivošću, poniznošću i lijepim riječima koje je uvijek znala pronaći baš za svakoga, stekla je mnoga prijateljstva i bila je svima vrlo draga. U obitelji, koja joj je bila najvažnija, trajno je njegovala kršćansko ozračje pod kojim se najmlađi sin Mladen odlučio za nastavak svojeg školovanja u sjemeništu u Zagrebu, a zatim i na školovanje za svećenika. Ostalo četvero djece odabralo je obiteljske živote iz kojih je Manda dobila petero unuka. Stjepan je umro 9. lipnja 1978. g. u 51. godini života od raka pluća. Manda zatim doživljava najveću tragediju koju majka može doživjeti: u prometnim nesrećama 1996. i 1997. pogibaju joj za redom sinovi Franjo, Josip i Željko. Unatoč velikoj majčinskoj boli, Manda ostaje sabrana i daje daljnju podršku i oslonac svojoj živućoj obitelji i najdražima, uz stalnu molitvu za svoje preminule sinove i supruga. S tim traumama u svom životu Manda nastavlja svoj život kao oslonac svojem najmlađem sinu svećeniku Mladenu s kojim je od 1994. godine u župi  Budrovac, a zatim od 1999. godine u župi Kalinovac. U tim župama svojom skromnošću, dobrotom, brižnošću, razumijevanjem i ljubavlju prema životu i vjeri osvaja srca svih vjernika tih župa. Posebnu ljubav prema njoj izražavali su mladi župe koji su je iz ljubavi zvali “mama“, a stariji župljani od srca i s ljubavlju “baka“. Manda je nadasve  izražavala majčinsku ljubav prema svećenicima, te ih u svim prigodama zagovarala i podupirala. Pohađala je redovito crkvu i Marijanska svetišta među kojima joj je najdraže bilo svetište Majke Božje Trsatske, pred čiji je blagdan iznenada i preminula. Sudjelovala je u svim aktivnostima župe, crkvenih društava, humanitarnim akcijama i obnovi župe. Redovito je i rado pratila katolički tisak i medije. Zahvaljujući njezinoj dobroti župna kuća uvijek je bila otvorena za sve potrebite župljane i u njezinoj dubokoj bolesti i klonulosti pod kojom se nije predavala. Pred svima se u tim drugim svojim teškim trenucima hrabro držala i davala snagu te budila vjeru svojim sugovornicima, prijateljima i mještanima.

Ispraćaj gospođe Mande iz župe Kalinovac bio je 10. svibnja u 13,30 sati u župnoj crkvi gdje je održana sv. misa predvođena ferdinandskim župnikom vlč. Nikolom Benkom u zajedništvu domaćeg sina svećenika prof. dr. sc. Đure Zalara, rektora crkve sv. Martina u Zagrebu i đakona Darija Paviše, te svećenika Đurđevačkog i okolnih dekanata. Sprovod i obred ukopa bio je 11. svibnja na starom gradskom groblju Pregrade kojeg je vodio kancelar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić u zajedništvu župnika Pregrade Vinka Gregura, svećenika rodom iz župe Pregrada, te svećenika Đurđevačkog dekanata i svećenika prijatelja obitelji Gorupić. U prigodnom oproštaju prisutnima se obratio prečasni Gospodin Josip Hadrović, ekonom Varaždinske Biskupije u ime biskupa Mrzljaka, župnik Pregrade Vinko Gregur, te u ime župe Kalinovac student Zoran Erdec. Na oproštaj od Mande Gorupić u Pregradu je stiglo stotinjak vjernika iz župa Kalinovac i Budrovac koji nisu mogli prikriti suze u svojoj tuzi za izgubljenom voljenom osobom. Misu zadušnicu u punoj crkvi Uznesenja BDM u Pregradi predvodio je kancelar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić u zajedništvu sa ostalim svećenicima.

 
       Riječi oproštaja đakona Darija Paviše i župe.
                BLAGO MOJE MAJKE
          Seljanka je skromna mila majka moja.
          Haljina joj nije srebrom izvezena
          Preko mora skupo naručena svila:
          Sve je srebro njeno b`jela kosa njena.
 
          Ruke joj ne krase alemovi sjajni,
          Niti biser nosi oko b`jela vrata
          Niti lanac zlatni, sve je zlato njeno:
          Toplo Srce njeno suhoga od zlata
                             Izidora Poljaka
Ovim riječima Izidora Poljaka, našoj majci Mandi zahvalili smo prije dvije godine, što je zajedno sa svojim sinom već 10 godina s nama dijelila ovaj podravski zrak, kišu i sunce, suze i smijeh.
Što znači predati se Bogu, pokazuje nam tvoj lik i djelo, bez ičega iz Bosne dolazi u lijepo Zagorje. No kruh sa sedam kora trebalo je jesti. Sa svojim suprugom svijala je gnijezdo u Plemenštini. Ta plemenitost kao da se urezala u njen lik, a plemeniti ljudi moraju biti ponajprije hrabri. Veselje i radost što je Bog jedno od šestero djece pozvao u svećeništvo prekida tragična smrt triju sinova. Kćer životni poziv ostvaruje u braku, dok mama Manda dolazi s najmlađim sinom na prvu župu u Budrovac 1994. godine. Božja providnost ih dovodi 1999. godine u župu Kalinovac. Praćena lijepim godinama, ali i bolestima, sačuvala je bosansku čvrstoću i zagorsku plemenitost. Gospođa Manda ili kako smo je mi mlađi voljeli zvati mama, donosila je u župnu kuću toplinu ognjišta, miris tople juhe i friških kolača kojih je uvijek bilo za dragog gosta. To je bila mama Manda u našoj župi. Već je u nekoliko navrata bolest činila da je njezino mjesto u crkvi bilo prazno, no danas ne ostaje prazno već dobiva novo mjesto u nebeskoj crkvi, a njezine riječi i osmjeh još će nas dugo pratiti. Ljudski je plakati za dragom osobom, ali naše suze neka budu Bogu zahvala za dar mame Mande. Na dan njenog usnuća, riječi s kojima sam se pozdravio bile su „Dok se pak ne vidimo“. Nitko nije slutio da su zadnje.  No to su riječi Uskrsa.

Draga mama Mando dok se opet ne sretnemo kod onog kojemu i živimo!

 
 

POVRATAK