Do osnutka samostalne Župe u Kalinovcu pastoral za ovo područje pripadao je župniku đurđevačkom i njegovoj dvojici kapelana. Đurđevačka Župa tada je zaista bila velika tako da iako dobro ekipirana nije mogla pokrivati sve pastoralne zahtjeve u filijalama, poglavito velikim kao što je to bio Kalinovac. Svjetovnim svećenicima u Podravskim župama rado su pomagali Franjevci iz koprivničkog samostana. U prvoj polovici XIX. stoljeća u koprivničkom samostanu bilo je redovito od 12 do 15 fratara. Svake godine prije Uskrsa i Božića dolazili bi župljani većih filijala, tako i Kalinovčani i iz samostana kolima bi odvezli po jednog redovnika koji bi im obavljao Službu božju, dijelio Sakramente i tako olakšao pomoć mjesnom župniku. Za nagradu župljani bi ga obilno obdarili živežnim namirnicama, pa samostanska kronika bilježi o punim kolima raznih namirnica koja bi prispjela sa svakim redovnikom koji bi izbivao iz samostana na traženim Župama. Tamo gdje bi bili bolje primljeni i smješteni ostajali bi duže. U Kalinovcu su se uvijek zadržavali dugo jer je uvijek za jednog redovnika bilo dovoljno posla za velikih blagdana. Ta Kalinovac je tada imao više od 2000 župljana; više nego danas kad je samostalna Župa. Kronika samostana bilježi vrlo zanimljiv podatak. Franjevački provincijal je 1. ožujka 1849. namjeravao predati upravu koprivničkoga samostana fra Bartolu Bedekoviću koji je bio do tada  vikar samostana koprivničkoga, ali ga nije zatekao tamo već u Kalinovcu gdje je pomagao i zamjenjivao u dužnostima đurđevačkog župnika Franju Milinkovića. Ovakva situacija gdje su fratri sve više i duže ostajali u velikoj filijali potakla je ondašnjeg župnika Josipa Lephamera ml. da zamoli nadbiskupa i kardinala Josipa Mihalovića da 1881. godine izdvoji Kalinovac kao filijalu iz njegove župe i utemelji samostalnu, pod zaštitom svetoga Luke.

Rođen u Krapini 7. ožujka 1847. a za svećenika je zaređen 1872. Prije dolaska za župnika u novoosnovanu Župu bio je župnik u Župi Uznesenja BDM u Bednji ( Hrv. Zagorje). Na župničku službu nastupio je 15. svibnja 1881. Na upravljanje je primio Župu snovim zdanjem crkve, koju je trebalo u potpunosti opremiti; sve što je u njoj našao preseljeno je iz kapele sv. Luke u Gornjem kraju. Nije bilo ni župne kuće - farofa, nego je smješten u staru krajišku štaciju za koju je župa plaćala stanarinu. Od velike pomoći bio mu je osnivač Župe nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Mihalović, koji mu je kao kolator Župe uputio 1.000 forinti. Kako je sam zapisao, u Kalinovčanima je dobio dobre župljanje; trebalo se je doduše priviknuti na situaciju da konačno u mjestu živi stalni svećenik, što se eto po prvi puta u povijesti Kalinovca i zbilo. Župa je premašila brojku 2.000 stanovnika i nije bila bogata Župa ali je imao podršku u tada školovanim župljanima koje je Vojna Krajina školovala. Upravo u suradnji s njima nikla je i nastajala, a onda i bogato opremana nova zgrada župne crkve, prva onakvoga stila u ovom dijelu Hrvatske. Imao je posebno razvijenu umjetničku crtu župničkoj službi što pokazuju svi poslovi koje je organizirao i radio. Najprije je nabavio za ondašnju crkvu dovoljne i vrlo vrijedne orgulje 1881. koje je Michael Heferer 1882 i postavio.  Bile su kvalitetne i skupe i eto imamo ih i danas. Te iste godine nabavio je veliku neogotičku monstrancu. 1885. Nabavio je u Zagrebu od Umjetničkog društva Veliki oltar, čiji donji dio sa svetohraništem i anđelima i sada stoji. Te iste godine od tvrtke Kinckl & Schreiger nabavio je i oltar Božjeg groba u tehnici kristalnog mozaika, rad moravskih majstora. Bio je vrlo omiljen među župljanima, koji su ga jednostavno zvali “ naš Mirko ”, što je njegove nasljednike vrlo iritiralo. Govorili su i zamjerali su mu da se nije prema župljanima držao dovoljno autoritativno. No on je tako lakše upravljao Župom i župljanima koja do tada nije bila navikla autoritet župnika, jer je on bio u Đurđevcu. Svoju Župu i župljane na preveliku žalost napustio je 3. siječnja 1887. Obolio je i niti s navršenih 40. godina umro je u župnoj kući. Pokopan je na groblju u Kalinovcu 5. siječnja iste godine. Župu je na upravljanje preuzeo Horvat, kapelan đurđevački.

Prigotac, rođen u Gorancu kraj Zagrebačkih Sesveta 20. III. 1862. Za svećenika je ređen 1884. Kao mladi svećenik u Podravinu dolazi 1890. za kapelana u Župu Rastanka svetih Apostola u Novigrad Podravski i tamo ostaje dvije godine. Od 1892. kapelan je u župi sv. Jurja u Đurđecu. Nakon prerane smrti vlč. gosp. Franje Klarića on 4. VII. 1894. preuzima Župu u Kalinovcu na privremeno upravljanje. Nekad je bila praksa da Župa poslije smrti župnik bude “udovica” pola godine, dakle nama stalnog župnika. Nakon toga perioda 10. I. 1895. imenovan je za stalnog kalinovačkog župnika. Postavljen po volji nadbiskupa Jurja Posilovića imao je sreću što je nadbiskup postao i kolator-dobrotvor Župe. Kolatorskim novcem 1895. od obitelji Vucikuja koja je imala kuću preko puta nove župne crkve kupuje mjesto za župnu kuću jer se ista obitelj odlučila odseliti u Batinske gdje su imali veću i bolju obradivu površinu za brojnu obitelj. 4. V. 1895. upriličio je svečanost polaganja temeljnog kamena za novi farof. Prilikom kopanja temelja za ogradu našeg sadašnjeg farofa 11. IV. 2002. u temeljima pronađena je povelja iz Galovičevog vremena.

“Danas 4. svibnja 1895. blagoslovljen je temeljni kamen, župne zgrade u Kalinovcu i to: Za vladanja Njegova ces. kr. apostolskog Veličanstva Franje Josipa I., za nadbiskupovanja presvijetlog g. D₌^ora Juraja Posilovića, kolatora ove župe; za banovanja preuzvišenoga g. bana Dragutina grofa Kuhena-Heděrvarija; za velikoga župana Milutina D₌^ra  pl. Kukuljevića: za predstojničtva veleučenog D₌^ra Milana Brezinšćaka; za župnikovanja velećastnog g. Martina Galovića; za poduzetnika g. Ferdinanda Brennera mlđ. a nadziratelja gradnje g. Adolfa Gogla, a graditelja zidara Matije Jambrovića po velečastnom gospodinu domaćem župniku bilo S.N.V.S.B.! (Slava našem vječnom svevišnjem Bogu!). ”

Graditelja za ovaj pothvat vlč. Galović doveo je iz Donje Dubrave. Otada u Kalinovcu nasljednike Matije Jambrovića u obiteljskom zanatu zidarstva do danas zovu Matejaševi. Majstor Matejaš dovršio je gradnju do 24. VIII. 1896. kad je zgrada blagoslovljena i župnik se je uselio u nju. Dosadašnji farof- stara Štacija pretvara se u školu i stan učitelja. Suvremenici su zabilježili: Nemogavši dočekati useljenje u novu zgradu, ipak se je vlč. Galović prerano uselio u još prevlažan i svjež, nimalo suh prostor, nažalost obolio je. A bio je tako poduzetan. Dao je 1897. sazidati kapelu Majke Božje Žalosne i nabavio izvrsnu skulpturu u radionici Antona Richarda u Koprivnici. 1899. Za potrebe Župe kupio je livadu. U Gornjem kraju na temeljima stare kapele sv. Luke dao je 1901. sagraditi kapelu Presvetoga Srca Isusovoga i kupio kip. 1902. Dao je promijeniti lokalitet kalinovačkog groblja. 19. X. iste godine Josip Banješ, đurđevački župnik blagoslovio je na prvom brijegu prema Đurđevcu mjesto novog groblja. Župnik Galović pobrinuo se je da se postavi novi kameni križ, nabavljena je i cigla za b. z. totinkomoru. No do ukopa u to groblje nikada nije došlo. I to je vlč. Galovića pogodilo. Kalinovčani se nisu htjeli odreći lokacije sadašnjeg groblja koje je ipak u mjestu. Samo na topografskim kartama starijeg datuma stoji križ na mjestu gdje je trebalo biti groblje. Križ je tek preč. Kranjčev dao preseliti na sadašnje groblje. U velikoj aktivnosti župnika Galovića bilježimo: kupnju zvona za kapelicu u Gornji kraj, nabavio je veliki luster koji je pri zadnjoj rekonstrukciji el. kablova uklonjen, nabavio je kadionicu i lađicu, pacifikal (danas pozlaćen služi za vjenčanja), kalež, saslice, zvono koje je i danas na sakristiji, sag za veliki oltar, lampaš za pohod bolesniku.

Rođen na Banovini, 5. veljače 1874., za svećenika je zaređen 1896. Prvo kapelansko mjesto bilo mu je iste godine u župi sv. Benedikta u Kloštru Podravskom gdje je pomagao upravljati župom župniku Josipu Vagneru, također Baranjcu. 1897. odlazi za kapelana Josipu Banješu u župu sv. Jurja u Đurđevac i ostaje do 1906. Te iste godine imenovan je župnikom u Sladojevcima i tamo upravlja deset godina. Na nagovor Kalinovčana koji su ga došli izvijestiti da župnik Nikola Medvedec ima namjeru otići za đurđevačkog župnika odlučio je promijeniti župu. Ishodio si je premještaj u prostor svojih prvih svećeničkih dana, a kako je sam zapisao u župnoj kronici Kalinovčani su došli kolima i konjima po njega u Sladojevce i najsvečanije ga dopratili u Župu. Kako je sam zapisao nikad nije požalio zbog ovog premještaja. Domaćinstvo mu je pomagala voditi »frajlica« Julčika koja ga je pratila još iz Đurđevca. Na kalinovačkom groblju pokopana je i njegova majka Antonija. S Kalinovčanima je dijelio svo dobro i zlo, poglavito u dane I. svjetskog rata kad je mnoga mladost osala na različitim bojištima, proživio rekviziciju zvona i odlazak mnogih župljana u Ameriku. Župom je upravljao u vrijeme velike ekonomske krize i poraća I. svjetskog rata. Palima u I. svjetskom ratu dao je podići spomenik u centru crkve, jer tu mu ondašnje vlasti nisu mogle zabraniti. Obnovio je ogradu okolo crkve, organizirao Misije, nabavio dva nova velika zvona iz Maribora, obnovio orgulje, dao sagraditi kapelice sv. Vida i sv. Valentina na Peskima. Obavio je blagoslov kapele sv. Rozalije u Đurđevcu. U kasnijim dana, slaboga zdravlja pomagao mu je đurđevački kateheta Ivan Šabarić. Ishodio je u Bjelovaru i tehničku dokumentaciju izgradnje drvene piramide zvonika, ovakve kakva je danas. Teško bolestan, umire u Kalinovcu 19. IV. 1932. Sprovod mu je vodio đurđevčan Petar Mihinić, dekan i župnik u Pitomači, a biranim riječima od njega se je oprostio Mijo Jurić kloštranski župnik. Pokopan je u svećenički grob na našem groblju zajedno sa župnicima Krsnikom, Klaričom. Župom privremeno upravlja kapelan đurđevački Martin Matan rođ. u Podravskim Sesvetama, a rodbinski vezan po majci za Batinske.

Među dugo spominjane kalinovačke župnike pripada i prečasni gospodin Juraj Kranjčev. Iako Đurđevčan po rođenju; rođen je 01. 04. 1900. god. kao dijete, s roditeljima se je preselio u Lepu Gredu, župu Ferdinandovac, gdje je proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu. Bio je četvrto dijete u obitelji od ukupno sedmero djece. Ove se godine navršava 107. godišna njegova rođenja, a u Župi još uvijek ima podosta župljana koji ga pamte. Bogoslovni fakultet je pohađao u Zagrebu i tamo primio svećenički red po nadbiskupu dr. Antunu Baueru 22. VII. 1923. Iste godine prikazao je Mladu Misu u crkvi sv. Ferdinanda u Ferdinandovcu. Kao kapelan službovao je u Granešini i Sisku. Prvo župničko mjesto bilo mu je u župi Zagorska Sela. Odatle je 28. rujna 1933. na nagovor prof. Petra Grkca preuzeo našu Župu. U Kalinovcu ostaje do 1942. kada ne svojom voljom napušta župu. Za devet godina župničke službe mnogo toga učinio je za svoju Župu. Osnovao je vrstan i nadaleko poznat mješoviti pjevački zbor 1934. godine. 1936. od obitelji Mate Rogoza iz Brezovice kupio je obiteljsku kuću za potrebe Hrvatskog katoličkog doma u kojem su se okupljala brojna vjerska društva koja je zatekao u Župi ili ih je pak osnovao. Tada su vrlo aktivno djelovali: Treći red sv. Franje, Djevo-jačko društvo, Križari veliki i mali, Društvo katoličkih žena i dr. koji su priređivali razne programe. Dva puta 1934. i 1940. organizirao je svete Misije. 11. VIII. 1934. Župu je u vrijeme dijeljenja sv. Potvrde posjetio i Blaženi Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački. Nabavio je kip sv. Florijana. 18. IX. 1938. organizirao je Mladu Misu fra Kruni Mikliću. Dao je urediti groblje; ograditi ga i sagraditi »totinkomoru« na ulazu, obnovio betonski križ groblja, poredati grobove i proširiti groblje. Nabavio je novi ciborij u neogotičkom stilu. U vođenju domaćinstva pomagali su mu roditelji koji su i umrli u Kalinovcu, pred sam njegov odlazak. Pokopani su na groblju u Kalinovcu. Iz Kalinovca otišao je za upravitelja Župe sv. Martina u Varaždinske Toplice gdje je ostao do umirovljenja. Tamo je obavljao službu dekana. U danima mira bio je dušebrižnik za samostan Poredje u župi Prišlin u Hrvatskom Zagorju. U samostanu sestara karmeličanki umire 26. III. 1985. Pokopan je na groblju u Prišlinu 28. III: 1985. U našoj župi, kao svojoj bivšoj župi slavio je svoju zlatnu sv. Misu 9. rujna 1973. 

Ove godine, na spomendan svetoga Ferdinanda, 30. V. navršilo se je 105 g. od rođenja nekadašnjeg kalinovačkog župnika s najviše godina službovanja. Velečasni gospodin Jamnik je župnik kojega još uvijek mnoge generacije kalinovčana dobro pamte. Rođen je 30. V. 1900. u Celju, gdje je završio i osnovnu školu. Otac Ferdinand šalje ga u Gimnaziju u Beč. Filozofiju i bogosloviju završava u Đakovu. Tamo je 15. IV.1928. zaređen za svećenika. Kapelansku službu obavlja u župama đakovačke biskupije: Nijemci, Slankamen, Petrovaradin i Srijemska Kamenica. Prvo župničko mjesto bilo mu je u Zemunu četiri godine, a onda šest godina u Srijemskoj Mitrovici, gdje je ujedno bio i žandarmerijski svećenik. Posljednje župničko mjesto pred sam II. svjetski rat bilo mu je u Ivankovu kraj Vinkovaca. Ovdje ga je zatekla mobilizacija i poslan je za aktivnog vojnog svećenika u Skoplje. Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije ostaje godinu dana u Đakovu odakle 2. X. 1942. u sam osvit rata na ovim prostorima, prima na upravu tada veliku kalinovačku Župu od Vinka Majstorovića, privremenog upravitelja, jer je preč. gosp. Juraj Kranjčev morao otići u Varaždinske Toplice gdje je preuzeo Župu. Primiti Župu s preko 3500 župljana na upravu prije najžešćih borbi u mjestu zaista nije bilo lako. I sam uhapšen, pa spašen spašavao je i druge. Uvijek je govorio; » Bio mi je princip; Pomoći i spasiti čovjeka «. Rat je ostavio devastirane župne zgrade, dosta oštećenu crkvu i nažalost prepolovljenu Župu; mnoštvo vjernika poginulo je u ratu, a velik dio prestao je polaziti u crkvu. Uvijek je nastojao spasiti što se spasiti dalo. Kao svećenik i župnik morao je otrpjeti mnoga poniženja; jer takve su okolnosti bile. Osim našom Župom upravlja privremeno i župama Ferdinandovac do 1952, a do 1953 i župom u Budrovcu. Radio je u granicama mogućnosti i u teškim uvjetima. Obnovio je vitraže, uveo električnu struju u crkvu. 1950., dao je ugraditi toranjski sat 1954., prekriti crkvu 1967., popraviti orgulje 1972. i još niz drugih radova. Bio je vrlo omiljeli župnik. 1975. godine biva umirovljen, a župu predaje pok. župniku Stjepanu Šustiću. 1977. odlazi u rodno Celje, doduše ne rado; htio je ostati u Kalinovcu no put Gospodnji bio je takav. Opat Kolšek smjestio ga je u župnu kuću gdje ostaje do svoje smrti 18. IV. 1988. Pokopan je u svećenički grob, ali su poslije njegovi zemni ostaci preneseni u opatsku grobnicu. Zlatni jubilej proslavio je u Celju i Kalinovcu 1978., a srebrni je uz njegovu bolesničku postelju slavio biskup Ćiril Kos, jer je pokojni župnik bio do smrti svećenik đakovačke biskupije. Spomenimo ga se u molitvama. Neka počiva u miru Božjem!

                    VLČ. GOSP. STJEPAN ŠUSTIĆ (1938. - 1976.)◊

Ove godine navršilo se je 30 godina od smrti našeg župnika s najkraćim stažem u našoj župi. Dekretom Nadbiskupskog Duhovnog stola u Zagrebu nakon 33 godine župnikovanja vlč. gosp. Oskara Jamnika došlo je do promjene u upravljanju župom. 15. Studenoga 1975. primio je upravu župe. U Kalinovac je došao iz Viduševca na Banovini. Župu je uspio upoznati pri blagoslovu kuća. Na blagdan Svetih Triju Kraljeva u Đurđevcu, 6. I. 1976. predvodio je proštenjarsku sv. Misu i održao prigodnu propovijed. Požalio se je tada da mu baš nije najbolje, no mislio je kako će to sve proći. 8. Siječnja, nakon otpjevanog rekvijema za pokojnu Rozaliju Grumerec iz Hladne Vode pri skidanju misnice pao je u sakristiji i na mjestu ostao mrtav. Č. s. Tercijana, sakristanka; koja je bila i medicinska sestra nije mogla pomoći. Srce je nažalost otkazalo i smrt je bila trenutna. Za kalinovačku župu bio je to veliki  šok; još pravo nisu niti upoznali mladoga župnika, a sad ga je eto Gospodin pozvao k sebi. Tijelo pokojnog župnika bilo je izloženo na odru u župnoj crkvi. Mnoštvo naroda dolazilo je pomoliti se za njega, a sv. Mise zadušnice redale su se jedna za drugom, već kako bi koji od svećenika došao. Posebno je bio pogođen njegov najbolji prijatelj iz školskih dana vlč. gosp. Stjepan Čadoić, župnik u Novom Virju koji je također za njega prikazao posebnu Misu zadušnicu i održao dirljivu propovijed. U petak, 9. siječnja 1976. u 12 sati Kalinovčani su priredili svečan upravo veličanstven ispraćaj. Dogovoreno je, a to je bila i želja župnikove majke da se pokop obavi u Viduševcu uz očev grob. Sprovod je išao do križa u Goričkoj ulici. Sprovodnu Sv. Misu zadušnicu u našoj crkvi služio je arhiđakon dr. Ivan Tilšer. Tada se je od pokojnika oprostio začasni kanonik i dekan preč. gosp. Stanislav Rajtar, đurđevački župnik u ime svećenika Đurđevačkog dekanata, a u ime kolega svećenika vlč. gosp. Stjepan Čadoić. 10. Siječnja u 11 sati pokopan je na groblju u Viduševcu uz grob svog oca. Sprovod je vodio nadbiskup zagrebački, kardinal dr. Franjo Kuharić. Naši župljani pošli su autobusom na sprovod. Pokojnik je bio rođenjem vezan za Banovinu, bio je rođen 1. siječnja 1938. u Dužici, župa Žažina. Živio je u župama Čuntić i Hrastovica, u njoj su svećeničku službu obavljali i dr. Ivan Golub i dr. Đuro Zalar. I sam kao svećenik bio je vezan za Banovinu. Najprije u Maloj Solini gdje je prije II. svjetskog rata bio župnik kalinovčan Valent Bazijanec i na kraju Viduševac. S tugom smo gledali Banijsku tragediju i rušenje prekrasne viduševačke crkve sv. Franje Ksaverskog i devastaciju groblja uz nju u Domovinskom ratu. Grob našeg dragog župnika bio je uništen. Povratkom Viduševljana sve se pokušava vratiti u prvobitno stanje. Sjetimo se u svojim molitvama i ovog dragog i mladog svećenika, našeg župnika, svega 2 mjeseca. Neka mu Gospodin podari vječni mir!

Gosp. vlč. Ivan Đurtan (1986. - 1990.)- 12. župnik u župi Kalinovac

Mladen Gorupić rođen 21. 07. 1962. g u Gornjoj Plemenšćini (Pregrada) u Krapinsko Zagorskoj županiji; kao peto posljednje dijete obitelji Gorupić. Otac Stjepan nositelj obitelji bio je rudar, a majka Manda ostala je domaćica kod kuće zbog brige oko djece i imanja. Djetinjstvo provodi u Pregradi gdje završava osnovnu školu. 1978. Odlučuje se za sjemenište, te odlazi u Interdijecenzansku srednju školu na Šalati u Zagrebu, Vočarska 106. Poslije završene srednje škole u Kranju u raketnoj jedinici odslužuje svoj vojni rok. Nakon odsluženja vojnog roka 1983. g. upisuje se na Teološki fakultet u Zagrebu, Kaptol 29. (danas Vlaška). Završava fakultet za svećenika u predviđenom roku i svoju Mladu Misu služi 2. 7. 1989. g. u rodnoj Pregradi. Tada ga uprava Nadbiskupije Zagrebačke šalje u Karlovac za kapelana Župe sv. Josipa, a nakon tri godine 1992. za kapelana Župe Sv. Vida u Vrbovcu. Kao kapelan 1994. g odlazi u Župu uznesenja BDM u Budrovcu. U toj Župi vrši župničku službu za tri naselja; Budrovac – Crkva uznesenja BDM, Čepelovac – Kapela sv. Elizabete i  Sirova Katelena – Kapela sv. Katarine. U jesen 1994. g. postaje župnikom Župe uznesenja BDM u Budrovcu, a 1999. g postaje župnikom i Župe sv. Luke, evanđeliste u Kalinovcu. Tada gradi novu župnu kuću u Kalinovcu u koju se premješta sa svojom majkom kao domaćicom iz koje danas upravlja obadvjema župama. U Kalinovcu i župi Budrovac formira novo Župno vijeće preko kojeg djeluje i pokreće razne crkvene danas aktivne skupine, sudjeluje u osnivanju Križarskog društva sv. Luke, evanđeliste kao i u pokretanju Župnog lista u Kalinovcu i Budrovcu. Uz požrtvovno vođenje dviju velikih Župa odnosno četiri naselja pokreče i vodi obnovu većinom loše održavanih crkvenih objekata, kao i izgradnju nekih novih objekata. U Budrovcu u Crkvi uznesenja BDM vodi izgradnju; novog postolja zvona, elektrifikaciju zvona, novog krovišta crkve sa olucima, rješavanje vlage zidova, obnovu vanjske fasade, ugradnju 20 novih prozora, promjenu cijele električne instalacije po crkvi, uređivanju unutrašnjih zidova crkve, postavljanje klupa u crkvi, odvodnju oborinskih voda, izgradnju ograde okolo crkve – 96 m, uređenje parka oko crkve, asvaltiranje prostora ispred crkve, itd. U Čepelovcu vodi obnovu Kapele sv. Elizabete: elektrifikaciju zvona, obnovu tornja i fasadu kapele, promjenu cijele električne instalacije po zidovima kapele, ugradnju 14 novih prozora, kupnju novog središnjeg lustera, postavljanje novih oluka, rješavanje ograde okolo kapele, postavljanje staze ispred i okolo crkve itd. U Sirovoj Kataleni vodi obnovu Kapele sv. Katarine: zamjenu krovišta kapele sa postavljanjem novih oluka, rješavanje vlage zidova, obnovu fasade kapele, promjenu cijele električne instalacije po zidovima kapele, elektrifikaciju zvona, izgradnju novog Glavnog oltara, obnavljanje pokrajnog oltara, kupnju novog središnjeg lustera, rješavanje ograde okolo crkve, izgradnju staza okolo crkve itd.  U Kalinovcu u matičnoj Župi ishodi Projektnu dokumentaciju župne kuće, te nakon toga pokreće, vodi i završava njezinu izgradnju. Pokreće i projektnu dokumentaciju Crkve sv. Luke i pokreće sveopću njezinu obnovu uz nadležnost Konzervatorskog zavoda i Ministarstava kultura Republike Hrvatske. Za vrijeme pastoralnog vođenja Župe sv. Luke vodi i ove radove na Crkve sv. Luke: obnovljen i nadograđen Glavni oltar sa tri izrađene slike, izgradnju novih ispovjedaonica, postavljanje novog postolja zvona i elektrifikacija postojećih zvona, postavljanje toranjskog sata, zamjenu 8 toranjskih velikih prozora, sanaciju temelja crkve od vlage te odvodnju oborinskih voda, izgradnju Kapele sv. Marka u Molvicama i Kapelu sv. Vida na Batinskama, vanjsku i unutarnju obnovu Kapele Majke Božje Žalosne, kapelicu sv. Vida na Peskima itd.

Zbog smrti župnika, a u Kalinovcu je umrlo pet župnika; Krsnik, Klarić, Fišter, Šustić i Đurtan župom su privremeno upravljali najčešće đurđevački kapelani. Horvat iza Mirka Krsnika, Martin Galović poslije smrti Franje Klarića, Martin Matan iza smrti Slavka Fištera, Stjepan Đurić poslije smrti Stjepana Šustića, poslije smrti župnika Ivana Đurtana župom je privremeno upravljao Tomislav Hrupec župnik sesvečki. Nakon odlaska župnika Jurja Kranjčeva, a bilo je ratno doba, do dolaska župnika Jamnika župom je privremeno upravljao Vinko Majstorović, kapelan đurđevački.