PETAR
GRGEC – prof., hrvatski književnik i katolički javni radnik, rodio
se 15. II.1890. u Kalinovcu, gdje pohađa i pet razreda osnovne
škole. Nakon završetka petog razreda odlazi u Travnik gdje završava
isusovačku gimnaziju. U travničkom ,,Smilju” objavio je 1907.
prvijenac, satiru ,,Veleum”. U Zagrebu 1911. upisuje se na
Filozofski fakultet kojeg završava tek poslije rata, jer je 1914.
bio mobiliziran u rat. U studenskim danima urednik je ,,Luči” i
,,Hrvatske prosvjete”. Poslije završetka studija uređuje ,,Riječke
novine ”, ,,Narodne novine” i ,,Seljačku omladinu”. Od 1921
član je društva sv. Jeronima gdje je urednik almanaha ,,Selo i grad
” i ,,Knjižnice općega znanja ”. U tom društvu izdaje knjige
na ratne uspomene: Jugoslavenski argonauti, Topovi su
grmjeli, Krvava služba, U paklenom trokutu i
Između puške i pera. Piše socijalne rasprave: Temelji
društva, Stare slave djedovina, Novo doba hrvatskog
naroda. Izdaje i putopis: Kod namjesnika Kristova.
Bio je organizator i ideolog hrv. kat. pokreta , te predsjednik
seniora ,,Domagoja” i ,,Kola hrvatskih književnika”. Istodobno
radi kao profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji odakle je
otišao na mjesto direktora I. realne gimnazije u Zagrebu. Bavio se s
prevođenjem s raznih jezika: Newman: Kalista, Pregelj: Božji
međaši, Werfel: Bernardičina pjesma , Papásogli: Sv. Terezija
Velika, Život Marije Crocefisse itd. 1925 . oženio se Josipom
Huk sa kojom ima puno djece. U tom razdoblju piše knjige:
Meksički mučenici, Hrvaatski Job, Od Hrvatske do Indije i
Matija Gubec. Piše djela religiozne prošlosti:
Sveta Hrvatska,
Božji bjegunac fra Šimun Filipović itd.
Prof. Petar
Grgec je i autor najpoznatijeg himana Kristu Kralju: ,,Zastava
nas sveta vodi” Njegova pripovjedačka knjiga
,,Gospodin Rafo”
opisuje Grkčevu veliku ljubav prema rodnom kraju.Objavio je
hrestomatiju ,,Hrvatske narodne pjesme”, raspravu
,,Razvoj hrv. narodnog pjesništva” te studij ,,Pjesništvo
kroz vijekove” . Svojim najvrednijim djelom Grgec je smatrao
knjigu ,,Na izvorima pjesništva” za koju je dobio i državnu
nagradu. Još mnogi drugi njegovi literarnokritičarski i historijski
radovi razasuti su po mnogim listovima, almanahimai kalendarima.
Godine 1960. teško je obolio, ali nije prestajao raditi. Umro je 22.
VIII 1962. godine u Zagrebu na blagdan Srca Marijinog. |
|
POVRAT; Križari sv. Luke |
|
gosp. vlč.
IVAN GOLUB |
|
Odlomci iz
zbirke pjesama – » KALNOVEČKI RAZGOVORI «
|
Dobil sem
novu opravu. |
Onda me budu
za vuva vlekli |
Na Veliki
četvrtek su mi ju |
i »Zdravo
drlo!« budu mi rekli. |
mama v
Đurđevcu na pijacu kupili. |
I pipali
budu je li fini štof, |
Nemrem
dočekati Veliku subotu, |
kaj bi me
preko njega ščeknoli. |
kaj ju bum
smel obleči. |
Ne bu me
bolelo, |
Bum se v
njoj štimal. |
oprava je
kak lim trda, |
Si f
prošenciji budu gledali |
oprava
cajgena |
Moju novu
opravu – |
- oprava
moja vuzmena. |
i Đurina
Oičev i Ivok Zalarov |
|
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: |
|
|
Domeštranti
se za oprave trgaju, |
Veter je
spunol, |
koji bu
zvonel – fort se svađaju. |
niše gran |
Nacina
pokrivač, |
kaj se ove
noči rascvetala. |
Mikula
divnakar, |
Saka iža po
kuvanoj šunki diši, |
Jozina
kovač, |
stinjava se
f starem drvenem tanjeru. |
Ivina kolar |
Zvonar
dosiže Isusa z ormara, |
budu nebo
nosili. |
s
peruškom steple prašinu ž njega. |
Jozina ne
denes rakiju koštal – |
|
ne bu se
valda pod nebom zvračal! |
|
|
|
IVAN GOLUB,
teolog, pjesnik, povjesnik kulture i
sveučilišni profesor, rodio se u Kalinovcu 21. 06. 1930. g.
kao
petnaesto najmlađe dijete u obitelji. Osnovnu školu pohađa u rodnom
mjestu, a Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju i studij bogoslovije na
Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen
1957. g. . Do 1961. g. službuje kao kapelan u nekoliko župa sjeverne
Hrvatske. Kao pitomac Hrvatskoga papinskoga zavoda sv. Jeronima u
Rimu specijalizira na Papinskom sveučilištu
Gregorijani dogmatiku gdje brani doktorsku radnju De mente
Ecclesiologica Georgii Križanić. Studira i na Papinskom
biblijskom institutu (1961 - 64), na kojem postiže akademski stupanj
licencijata ili magisterija biblijskih znanosti. Od 1964. g. predaje
na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na kojem ubrzo, nakon
što je habilitirao radnjom Čovjek slika božja, postaje
izvanrednim te (1979) redovitim profesorom. Pročelnik je Katedre za dogmatiku
i vršitelj dužnosti pročelnika Katedre za ekumensku
teologiju i dijalog. Od 1984. g. profesor je gost na Papinskom
orijentalnom institutu u Rimu. Dopisni je član Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, dopisni član Austrijske akademije znanosti u
Beču, član stranaca Talijanske književne akademije Arkadije u Rimu,
prvi član Akademije Tiberine u Rimu, član Međunarodne teološke
komisije u Vatikanu. Utemeljitelj je časopisa Spectrum – Ogledi i
prinosi studenata teologije bibliografije Hrvatska kršćanska
bibliografija i Bibliographia sacra croatica, Bogoslovne
tribine, biltena Zajedništvo. Gostuje predavanjima i
referatima na sveučilištima u Heildebergu, Beču, Genovi, Milanu, na
Yale University, Columbia, University, Harvard University; drži
predavanje u Sovjetskoj akademiji nauka u Lenjingradu (1981). Neka
od njegovih brojnih teoloških i znanstvenih djela prevedena su na
nekoliko stranih jezika. |
|
IVAN LACKOVIĆ CROATA |
- slikar hravatske ravnice (1932. - 2004.) |
Ivan
Lacković Croata – slikar, grafičar i crtač rođen je 1.1. 1932. g. u
mjestu Batinske kod Kalinovca. Rodio se u zemljoradničkoj obitelji.
Nakon završetka osnovne škole radi kao nadničar, a zatim radi kao
poštanski službenik. 1957. g. odlazi u Zagreb gdje počinje njegova
bogatija djelatnost. Prve ozbiljnije slikarske pouke dobiva od
Dragutina Ančića slikara i likovnog pedagoga, a za njegov daljnji
rad značajni su dodiri bili sa Krstom Hegedušićem. U svega nekoliko
godina Lackovićeva je djela vidjela likovna publika značajnijih
domaćih, evropskih i svjetskih kulturnih središta. Ivan Lacković
Croata slika uljem na staklu, tradicionalnom tehnikom naših
,,naivnih” umjetnika sjevernih krajeva. Najčešće crta pejzaže,
figuralne kompozicije, vijeće i mrtve prirode. Portreti su vrlo
rijetki. Na bijeloj plohi papira osnovno njegovo izražajno sredstvo
uvijek je linija, bogata i razvedena do krajnjih mogućnosti. U
pejzažima crta prikaze zbivanja iz seoskog života; priča o ljudima
koji su se slučajno pojavili samo u prolazu, dok sve oko njih ostaje
nepromjenjivo. Nadaren je talentom za ,,mikroviziju” u kojoj se
bilježe i one pojedinosti koje ,,obično” oko ne zapaža. Ivan
Lacković Croata značajan dio svog stvaralaštva posvetio je i
grafici. Izdao je mape: ”Ivan Lacković” (Zagreb,1974), ”Cometa di
Lacković” (Rim, 1975), ”Oblak” (Zagreb, 1975), ”Signum terrae”
(Zagreb, 1976), ”Mulieribus forti-bus” (Torino, 1976), ”Le quattro
stagioni” (Milano, 1976), ”Solitarines” (London, 1980), ”Trn”
(Zagreb, 1981), ”I Musici” (Torino, 1982), ” Mostovi”
(Zagreb, 1983, ”Podravina” (Zagreb, 1985) idr. Lacković je
ilustrirao prozna i poetska djela M. P. Miškine, M. Danojlića, S.
Kolara, P. Preradovića, M . Krleže, I. Goluba, P. Seghersa, J. L.
Depierrisa, G. Dubya, P. Jonesa itd. Radio je inscenacije za
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i Stadtopernhaus u Grazu.
Priredio je oko 150 samostalnih izložaba u najznačajnijim kulturnim
središtima na svih šest kontinenata (Köln, Zürich, Paris, Bremen,
Laval, Müster, Hannover, Torino, Düsseldorf, Rim, Amsterdam, Milano,
Caracas, Toulouse, Den Haag, Sao Paulo, Rabat, Buenos, Aires, Bern,
Mainz, Bruxelles, Morges, München, Pittsburgh, Geneva, Frankfurt
a/M, Mannheim, Vicenza, Monte Carlo, Panama Ciudad, Tokyo, Osaka
itd. Sudjelovao je i na više od 400 skupnih izložbi u zemlji i
inozemstvu. Kralju
vjekova, kojemu sve živi, na blagdan Glavosjeka sv. Ivana
Krstitelja; 29 kolovoza 2004. godine poziva k sebi našeg uvaženog i
svjetski priznatog kreativca Ivana Lackovića. |
|
LJUBICA
MATULEC |
Rođena
je 23. travnja 1939. godine u Molvicama zaseoku Kalinovca
(Podravina). Još kao djevojčica počela se baviti rezbarenjem i
kiparstvom. Ljudi i kraj u kojem je odrasla ostavili su duboki trag
u njenom daljnjem stvaralaštvu. Uz pojedinačne likove, radi i
grupne; bilo sakralnih ili svjetovnih motiva. Od 1970. godine radi u
Njemačkoj, gdje se nastavlja baviti kiparstvom.
Prvi put izlaže u Pitomači 1968. godine zajedno sa Ivanom
Lackovićem Croatom, potom slijedi Virovitica 1969.g., Đurđevac
1969., Graz 1984., Hamburg 1986., Nordestedt, Henstedt 1988.,
Hamburg, Quickborn 1989., Nordestedt 1991., Zagreb 1993. godine.
Izlagala je i na brojnim skupnim izložbama (Kostanjevica, Hlebine,
New York, Beč, Graz, Munchen, Milano, Hamburg, Berlin, Batinske,
Kloštar Podravski, Rijeka, Đurđevac, Kalinovac idr.).
Sudionica je brojnih likovnih kolonija. Bila je sudionica kiparske
radionice u Kalniku (2000. g.). Od javnih spomenika izradila je
spomenik iseljenim Hrvatima u luci Hamburg (1989.g.) visine četiri
metra s figuralnim spletom od 128 likova; reljef bleiburškim žrtvama
na groblju u Kalinovcu (1995.g., poginulima u Domovinskom ratu u
Beraku kod Vukovara, Daruvaru i dr.).
Nedavno je završila još jedan monumentalni spomenik na istu temu kao
i prethodni za luku u Hamburgu. Članica je DNLUH-a Živi u Molvicama |
|
VLADO
MLINJARIĆ |
VLADO MLINJARIĆ
rođen je 03. VII. 1957. godine u Bjelovaru.
Živio je u Kalinovcu i diplomirao je na
Fakultetu za vanjsku
trgovinu u Zagrebu. Danas je ovlašteni
revizor i stalni sudski vještak i ima svoju
vlastitu revizorsku tvrtku koja je ujedno i
galerija njegovih slika i kipova. Bavi se
slikanjem od djetinjstva, a počinje izlagati
od 1975. godine. U svom slikarskom radu
sklon je eksperimentiranju i njegovo
stvaralaštvo pretrpjelo je mnoge izmjene,
kako u tematici tako i u teh nici, od
darovitog crtača i portretista do
preokupacije bojom. Radi u tehnici ulja,kao
i grafičkih tehnika. Bavi se ilustriranjem
knjiga i časopisa. Samostalno je izlagao u
Zagrebu, Jastrebarskom, Đurđevcu, Bjelovaru, Kalinovcu, Virovitici, Pitomači, Varaždinu,
Osijeku, Opatiji, Dubrovniku, Hamburgu,
Bergamu, Đenovi i Firenci. Kolektivno je
izlagao stotinjak puta u zemlji i
inozemstvu.
Bio je učesnik na preko 100 likovnih
kolonija širom Hrvatske pa i u inozemstvu i
donirao preko 400 slika u humanitarne svrhe.
U Domovinskom ratu bio je zapovjednik
samostalne postrojbe u Posavini. |
|