PETAR  GRGEC

Odlomci  iz zbirke soneta  –  » BIJEG  U  DJETINJSTVO « 

      poglavlje; LXXVIII

e

PETAR GRGEC – prof., hrvatski književnik i katolički javni radnik, rodio se 15. II.1890. u Kalinovcu, gdje pohađa i pet razreda osnovne škole. Nakon završetka petog razreda odlazi u Travnik gdje završava isusovačku gimnaziju. U travničkom ,,Smilju” objavio je 1907. prvijenac, satiru ,,Veleum”. U Zagrebu 1911. upisuje se na Filozofski fakultet kojeg završava tek poslije rata, jer je 1914.  bio mobiliziran u rat. U studenskim danima urednik je ,,Luči” i  ,,Hrvatske prosvjete”. Poslije završetka studija uređuje ,,Riječke  novine ”, ,,Narodne novine” i  ,,Seljačku omladinu”. Od 1921 član je društva sv. Jeronima gdje je urednik almanaha ,,Selo i grad ” i  ,,Knjižnice općega znanja ”. U tom društvu izdaje knjige na ratne uspomene: Jugoslavenski argonauti, Topovi su grmjeli, Krvava služba, U paklenom trokutu i Između puške i pera. Piše socijalne rasprave: Temelji društva, Stare slave djedovina, Novo doba hrvatskog naroda. Izdaje i putopis: Kod namjesnika Kristova. Bio je organizator i ideolog hrv. kat. pokreta , te predsjednik seniora ,,Domagoja” i  ,,Kola hrvatskih književnika”. Istodobno radi kao profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji odakle je otišao na mjesto direktora I. realne gimnazije u Zagrebu. Bavio se s prevođenjem s raznih jezika: Newman: Kalista, Pregelj: Božji međaši, Werfel: Bernardičina pjesma , Papásogli: Sv. Terezija Velika, Život Marije Crocefisse itd. 1925 . oženio se  Josipom Huk sa kojom ima puno djece. U tom razdoblju piše knjige: Meksički mučenici, Hrvaatski Job, Od Hrvatske do Indije i Matija Gubec. Piše djela religiozne prošlosti: Sveta Hrvatska, Božji bjegunac fra Šimun Filipović itd. Prof. Petar Grgec je i autor najpoznatijeg himana Kristu Kralju: ,,Zastava nas sveta vodi” Njegova pripovjedačka knjiga ,,Gospodin Rafo” opisuje Grkčevu veliku ljubav prema rodnom kraju.Objavio je hrestomatiju ,,Hrvatske narodne pjesme”, raspravu  ,,Razvoj hrv. narodnog pjesništva” te studij  ,,Pjesništvo kroz vijekove” . Svojim najvrednijim djelom Grgec je smatrao knjigu ,,Na izvorima pjesništva” za koju je dobio i državnu nagradu. Još mnogi drugi njegovi literarnokritičarski i historijski radovi razasuti su po mnogim listovima, almanahimai kalendarima. Godine 1960. teško je obolio, ali nije prestajao raditi. Umro je 22. VIII 1962. godine  u Zagrebu na blagdan Srca Marijinog.

POVRAT; Križari sv. Luke

gosp. vlč. IVAN GOLUB

IVAN GOLUB, teolog, pjesnik, povjesnik kulture i sveučilišni profesor, rodio se u Kalinovcu 21. 06. 1930. g. kao petnaesto najmlađe dijete u obitelji. Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu, a Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju i studij bogoslovije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1957. g. . Do 1961. g. službuje kao kapelan u nekoliko župa sjeverne Hrvatske. Kao pitomac Hrvatskoga papinskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu specijalizira na Papinskom  sveučilištu  Gregorijani   dogmatiku  gdje brani doktorsku  radnju De mente Ecclesiologica Georgii Križanić. Studira i na Papinskom biblijskom institutu (1961 - 64), na kojem postiže akademski stupanj licencijata ili magisterija biblijskih znanosti. Od 1964. g. predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na kojem ubrzo, nakon što je habilitirao radnjom Čovjek slika božja, postaje izvanrednim te (1979) redovitim profesorom. Pročelnik je Katedre za dogmatiku i vršitelj dužnosti pročelnika Katedre za ekumensku teologiju i dijalog. Od 1984. g. profesor je gost na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu. Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dopisni član Austrijske akademije znanosti u Beču, član stranaca Talijanske književne akademije Arkadije u Rimu, prvi član Akademije Tiberine u Rimu, član Međunarodne teološke komisije u Vatikanu. Utemeljitelj je časopisa Spectrum – Ogledi i prinosi studenata teologije bibliografije Hrvatska kršćanska bibliografija i Bibliographia sacra croatica, Bogoslovne  tribine,  biltena Zajedništvo. Gostuje predavanjima i referatima na sveučilištima u Heildebergu, Beču, Genovi, Milanu, na Yale University, Columbia, University, Harvard University; drži predavanje u Sovjetskoj akademiji nauka u Lenjingradu (1981). Neka od njegovih brojnih teoloških i znanstvenih djela prevedena su na nekoliko stranih jezika.

IVAN LACKOVIĆ CROATA

- slikar hravatske ravnice (1932. - 2004.)

Ivan Lacković Croata – slikar, grafičar i crtač rođen je 1.1. 1932. g. u mjestu Batinske kod Kalinovca. Rodio se u zemljoradničkoj obitelji. Nakon završetka osnovne škole radi kao nadničar, a zatim radi kao poštanski službenik. 1957. g. odlazi u Zagreb gdje počinje njegova bogatija djelatnost. Prve ozbiljnije slikarske pouke dobiva od  Dragutina Ančića slikara i likovnog pedagoga, a za njegov daljnji rad značajni su dodiri bili sa Krstom Hegedušićem. U svega nekoliko godina Lackovićeva je djela vidjela likovna publika značajnijih domaćih, evropskih i svjetskih kulturnih središta. Ivan Lacković Croata slika uljem na staklu, tradicionalnom tehnikom naših ,,naivnih” umjetnika sjevernih krajeva. Najčešće crta pejzaže, figuralne kompozicije, vijeće i mrtve prirode. Portreti su vrlo rijetki. Na bijeloj plohi papira osnovno njegovo  izražajno sredstvo uvijek je linija, bogata i razvedena do krajnjih mogućnosti. U pejzažima crta prikaze zbivanja iz seoskog života; priča o ljudima koji su se slučajno pojavili samo u prolazu, dok sve oko njih ostaje nepromjenjivo. Nadaren je talentom za ,,mikroviziju” u kojoj se bilježe i one pojedinosti koje ,,obično” oko ne zapaža. Ivan Lacković Croata značajan dio svog stvaralaštva posvetio je i grafici. Izdao je mape: ”Ivan Lacković” (Zagreb,1974), ”Cometa di Lacković” (Rim, 1975), ”Oblak” (Zagreb, 1975), ”Signum terrae” (Zagreb, 1976), ”Mulieribus forti-bus” (Torino, 1976), ”Le quattro stagioni” (Milano, 1976), ”Solitarines” (London, 1980), ”Trn” (Zagreb, 1981), ”I  Musici” (Torino, 1982), ”Mostovi” (Zagreb, 1983, ”Podravina” (Zagreb, 1985) idr. Lacković je ilustrirao prozna i poetska djela M. P. Miškine, M. Danojlića, S. Kolara,  P. Preradovića, M . Krleže, I. Goluba, P. Seghersa, J. L. Depierrisa, G. Dubya, P. Jonesa itd. Radio je inscenacije za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i Stadtopernhaus u Grazu. Priredio je oko 150 samostalnih izložaba u najznačajnijim kulturnim središtima na svih šest kontinenata (Köln, Zürich, Paris, Bremen, Laval, Müster, Hannover, Torino, Düsseldorf, Rim, Amsterdam, Milano, Caracas, Toulouse, Den Haag, Sao Paulo, Rabat, Buenos, Aires, Bern, Mainz, Bruxelles, Morges,  München,  Pittsburgh,  Geneva, Frankfurt  a/M, Mannheim, Vicenza, Monte Carlo, Panama Ciudad, Tokyo, Osaka itd. Sudjelovao je i na više od 400 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Kralju vjekova, kojemu sve živi, na blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja; 29 kolovoza 2004. godine poziva k sebi našeg uvaženog i svjetski priznatog kreativca Ivana Lackovića.

 LJUBICA MATULEC

Rođena je 23. travnja 1939. godine u Molvicama zaseoku Kalinovca (Podravina). Još kao djevojčica počela se baviti rezbarenjem i kiparstvom. Ljudi i kraj u kojem je odrasla ostavili su duboki trag u njenom daljnjem stvaralaštvu. Uz pojedinačne likove, radi i grupne; bilo sakralnih ili svjetovnih motiva. Od 1970. godine radi u Njemačkoj, gdje se nastavlja baviti kiparstvom.

      Prvi put izlaže u Pitomači 1968. godine zajedno sa Ivanom Lackovićem Croatom, potom slijedi Virovitica 1969.g., Đurđevac 1969., Graz 1984., Hamburg 1986., Nordestedt, Henstedt 1988., Hamburg, Quickborn 1989., Nordestedt 1991., Zagreb 1993. godine. Izlagala je i na brojnim skupnim izložbama (Kostanjevica, Hlebine, New York, Beč, Graz, Munchen, Milano, Hamburg, Berlin, Batinske, Kloštar Podravski, Rijeka, Đurđevac, Kalinovac idr.).

      Sudionica je brojnih likovnih kolonija. Bila je sudionica kiparske radionice u Kalniku (2000. g.). Od javnih spomenika izradila je spomenik iseljenim Hrvatima u luci Hamburg (1989.g.) visine četiri metra s figuralnim spletom od 128 likova; reljef bleiburškim žrtvama na groblju u Kalinovcu (1995.g., poginulima u Domovinskom ratu u Beraku kod Vukovara, Daruvaru i dr.).

    Nedavno je završila još jedan monumentalni spomenik na istu temu kao i prethodni za luku u Hamburgu. Članica je DNLUH-a Živi u Molvicama

VLADO MLINJARIĆ rođen je 03. VII. 1957. godine u Bjelovaru. Živio je u Kalinovcu i diplomirao je na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu. Danas je ovlašteni revizor i stalni sudski vještak i ima svoju vlastitu revizorsku tvrtku koja je ujedno i galerija njegovih slika i kipova. Bavi se slikanjem od djetinjstva, a počinje izlagati od 1975. godine. U svom slikarskom radu sklon je eksperimentiranju i njegovo stvaralaštvo pretrpjelo je mnoge izmjene, kako u tematici tako i u tehnici, od darovitog crtača i portretista do preokupacije bojom. Radi u tehnici ulja,kao i grafičkih tehnika. Bavi se ilustriranjem knjiga i časopisa. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Jastrebarskom, Đurđevcu, Bjelovaru, Kalinovcu, Virovitici, Pitomači, Varaždinu, Osijeku, Opatiji, Dubrovniku, Hamburgu, Bergamu, Đenovi i Firenci. Kolektivno je izlagao stotinjak puta u zemlji i inozemstvu. Bio je učesnik na preko 100 likovnih kolonija širom Hrvatske pa i u inozemstvu i donirao preko 400 slika u humanitarne svrhe. U Domovinskom ratu bio je zapovjednik samostalne postrojbe u Posavini.