Nakon što je 1867. godine sazidana nova crkva u Kalinovcu valjalo ju je adekvatno opremiti za bogoštovlje. Prostor je prvotno opremljen starim drvenim oltarima kapele Sv. Luke iz Gornjeg kraja, no to je bilo samo privremeno rješenje. Osnivanjem samostalne župe i dolaskom prvog župnika vlč. gosp. Mirka Krsnika počinje uklanjanje starih oltara, a postavljaju se novi. 1885. godine od umjetničkog društva u Zgrebu za 700 forinti nabavlja se novi veliki oltar. Oblikovan u duhu neogotike imao je u sredini veliko svetohranište sa dva anđela klanjaoca, šest mjedenih svijećnjaka, a u sredini križ.Kao slike za pozadinu su trebali poslužiti vitraži, jer je to u duhu neogotike. Iz tog vremena uklanja se stari oltar i slika zaštitnika; Sveti Luka, ulje na platnu, koju vizitatori nalaze postavljenu na zidu u sakristiji. Ova slika bila je uz velebnu procesiju prenešena iz stare kapele u novu crkvu. 1887. u Beču je kupljen vitraž – slika Presvetog Trojstva, za župnika Alojzija Boroše, a 1890 župnik Franjo Klarić također u Beču kupuje vitraž Svetoga Luke. Pošto na velikom oltaru nije bilo nikakvih kipova biva postavljen prastari mali kip zaštitnika Svetoga Luke koji je u svojem domu čuvala obitelj seoskog glavara Mate Dautanca, a nekad davno stajao je u kapeli u Gornjem kraju još prije gradnje oltara. Pošto je bio najmanji u crkvi zvali su ga Lukek.  Ovakvo stanje potrajalo je do pregradnje župne crkve, kad su istom velikom oltaru samo dograđene dvije neogotičke niše u koje su smješteni kipovi slavenske braće: sv. Ćirila i sv. Metoda biskupa. Ovaj posao obavila je majstorska radionica Antona Richarda iz Koprivnice. U postolje niše sv. Ćirila, majstor je na njemačkom jeziku napisao: Napravljeno u majstorskoj radionici A. Richarda u Koprivnici, stolar Tomo Krammer, 10. prosinca 1909. Ispod sv. Metoda biskupa pak piše: Napravljeno u majstorskoj radionici A. Richarda u Koprivnici , stolar Tomo Krammer, 20. prosinca 1909. Dakle, ove niše samo su dograđene starom velikom oltaru. Kasnije radi sigurnosti, jer je bio ukraden, u središnji dio bio je postavljen kip Gospe Lurdske, koji je 1913. godine bio kupljen za potrebe procesija. Oltar je više puta bio obnavljan, često i nestručno, no 1994. potpuno je demontiran i obnovljen u majstorskoj radionici Ivana Jendrašića – Mandrake u Đurđevcu. Ponovno je postavljen 11. studenog 1994. Nakon osam godina, na prijedlog župnog vijeća prišlo se je dogradnji i ponovnom uređenju: bojanju i pozlati. Akciju u ime vijeća vode Nenad Erdelec, vijećnik i Mladen Rogoz, zvonar i sakristan. Po nacrtu učitelja likovne kulture Tomislava Franjića u majstorskoj radionici stolara Stjepana Miloša u Đurđevcu izrađen je središnji neogotički element u koji je ugrađena slika zaštitnika župe, svetoga Luke, evanđeliste. ukras-ne elemente na središnjici oltara izradila je samouka umjetnica Ljubica Matulec. u radionici soboslikara Međurečan Zdravka obojen je Glavni oltar i središnji neogotićki element sa tri okvira za slike. Pozlaćivanje dijelova oltara sa listićima zlata rade i vode Nenad Erdelec, crkveni vijećnik i Mladen Rogoz, zvonar i sakristan. Osim ove slike još su izrađene i slike Presvetog Trojstva i Snježne Gospe rad samouke slikarice Jelice Dugalija iz Ciglane. Ovim zahvatom želi se postići punina i monumentalnost Velikoga oltara koji bez ovih elemenata djeluje uvijek nedovršen i nepotpun. Očekujemo da ovo djelo blagoslovi naš biskup msgr. Marko Culej na dan dijeljenja sakramenata krizme.

Nakon davno nestale prvobitne slike sv. Luke, evnađeliste, vizualni indentitet današnje oltarne slike dala je Jelica Dugalija, naša samouka slikarica, nadasve nadarena; koja se je prihvatila vrlo odgovornog zadatka – slikanju našeg zaštitnika ili kako mi to uobičavamo reći patrona. Ova slika, ulje na platnu s likom gotovo u naravnoj veličini prikazuje svetoga Luku, tog učenog Grka kako stoji na jednoj pješčanoj uzvisini, okruženog grmovima bagrema, a u pozadini se vidi Bilogora. Uz njega je njegova insignalija – krilati vol. Dakle, naš, kalinovački sv. Luka smješten je na isti onaj pješčani brežuljak, na kome će u sjeni njegove kapele nastati naselje povjereno njegovoj zaštiti – Kalinovac. Ovom slikom naša se Župa želi zahvaliti svetom Luki, evanđelisti za vjekovnu zaštitu ovoga mjesta.

U južnoj kapeli župne crkve nalazi se na zapadnom zidu pomoćni oltar podignut u čast djevičanskog oca Svetog Josipa. Oltarno podnožje – stipes – s dvije stepenice prilaza k oltaru je zidano. Na oltarni stol koji je 200 cm dug, a 47 cm širok, visine 102 cm od gornje stepenice do oltarnog stola, smješten je drveni retabl, neogotički oblikovan oko 6 m visok. Predele retabla je ravno. Središnje je postavljeno svetohranište, manje, slično oblika kao i svetohranište velikog oltara. Nad oslikanim plohama predele uz svetohranište kao i nad svetohraništem retabla oltara sačinjavaju tri niše. Srednja niša je šira i viša, a niše po strance su niže i uže. Nad svetohraništem je raspelo, a u središnjoj niši stoji kip djevičanskog oca Svetog Josipa, drven, obojen. Na desnoj ruci Josip drži Dijete Isusa, a u lijevoj ruci ljiljan. Kip je iz drveta, obojen, 112 cm visok. U desnoj niši je kip Svetog Antuna Padovanskog, u franjevačkom odijelu. Na lijevoj ruci Svetac drži Dijete Isusa, a u desnoj je podigao ljiljan, kip je od drveta, obojen, 112 cm visok. U lijevoj niši je kip Svetoga Roka, prikazan na svoj već uobičajen način. Kip je drvo, obojen, 112 cm visok. Cijeli oltar je dobro uščuvan, a djelo je Antuna Richarda iz Koprivnice i primio je za njega 1.000 kruna 1910. godine.

U sjevernoj kapeli crkve nalazi se oltar Lurdske Gospe, koji je smješten na zapadni zid kapele. Na zidnoj podlozi iznad dviju stepenica prilaza stoji neogotički oblikovan drveni retabl. Oblikovan je istovjetno kao i pobočni oltar Svetoga Josipa. I razmjeri su isti, to jest: stol oltara je 200 cm dug, 47 cm širok, 102 cm od podnožja do oltarne ploče. I predele je istovjetno kao i one tri niše iznad predele, gdje su smješteni kipovi. U središnjoj niši je kip Lurdske Gospe s Bernardicom koja kleči s desne strane Bezgrješne Djevice. Kipovi su drvo, obojeni. Kip Gospin je 112 cm visok. U desnoj niši je kip Svete Ane, drvo, obojen, 112 cm visok. U lijevoj niši je kip Svete Barbare, drvo, obojen. Sveta Ana drži knjigu u lijevoj ruci, dok Sveta Barbara u lijevoj ruci drži kalež, a u desnoj spušten mač. Oltar je izradio kipar Antun Richard iz Koprivnice za 1.000 kruna i postavljen je 1910. godine. Dobro je uščuvan.

Pomični oltar Božjega groba u tehnici kristalnoga mozaika nabavljen je u Beču 1885. godine. Izradili su ga moravski majstori u češkom staklu u tvrtki Knickl & Schveiger. Nabavio ga je prvi kalinovački župnik Mirko Krsnik. Zanimljiv je osim što je rađen u posebnoj tehnici, i po tome što nema klasično svetohranište, nego škrinju starozavjetnu, na kojoj je ispisano na starožidovskom pismu: Jahve. Iako se danas nalazi na neprimjerenom mjestu u crkvi, ova umjetnina pripada u najvrjednije dijelove inventara. Nedostaje mu treći dio stepenica, koje su negdje nestale. Potrebna mu je temeljita obnova i zaštita.

VELIKO RASPELO

Godine 1906. Nikola Medvedec, župnik nabavio je za župnu kalinovačku crkvu veliko Raspelo, koje je platio 44 krune. To raspelo smješteno je ispod velikog kora na sjeverni zid glavnog ulaza crkve. Na širokim gredama Križa pričvršćeno je mrtvo Isusovo tijelo, 180 cm dugo s rasponom ruku od 126 cm. Premda je kipar ostao nezapisan, ali raspelo je vrlo dobar rad u stilu baroknih majstora. Drvo je, obojen, a nad Isusovom glavom je pločica sa: INRI. Ispod raspela je vrlo široko oblikovano klecalo, zapravo pravi drveni oltar. S prednje je strani klecalo.

Prvi kalinovački župnik Mirko Krsnik s novom župom dobio je i novo zdanje prelijepe neogotičke crkve koja nije bila opremljena potrebnim inventarom; sve što se je u momentu osnivanja župe 1881. našlo u crkvi potjecalo je iz stare kapele sv. Luke u Gornjem kraju. Prionuvši nabavi i opremanju potrebnim inventarom odlučio se je prvo na kupnju za ondašnje prilike vrlo vrijednih i skupih orgulja. Dakle, orgulje su nabavljene u vrijeme kad u crkvi nije bilo gotovo nikakvog novog inventara. Kroz godinu dana u ondašnju malu kalinovačku crkvu orgulje je ugradio Michael Heferer, graditelj orgulja iz Zagreba. On je u popis svojih djela, koji je vodio od preseljenja iz Graza u Zagreb 1867. , za godinu 1882. zapisao : ,, Kalinovac, Orgel mit 10 Registern, Preis 1000 for. ” . Orgulje su uvedene kao 30 djelo radionice u Zagrebu. Sagradio je orgulje mehaničkog sustava sa zračnicama s registarskim kliznicama. Imaju 10 zvučnih registara i jednu spojku koja se zove Pedal Cappel.

Sastav pri gradnji:

Konstrukcija i registri instrumenta su baroknog, a neki čak predromaničkog tipa, što našim orguljama daje posebnu povijesnu i umjetničku vrijednost. Sviraonik je Heferer ugradio s desne strane kućišta koje je oblikovano u neogotičkom stilu crkve. Orgulje su bile ograđene na koru, a ogradu je financiralo Majstorsko društvo, koje je izdvojilo 9 forinti i 11 novčića. Ovakvo stanje potrajalo je do 6. lipnja 1903. kada su orgulje majstori Petar Ovčarić i Sebastijan Dobnik demontirali i preko željezničke postaje Kloštar Podravski odvezli u Dobnikovu majstorsku radionicu u Zagreb. Orguljar Sebastijan Dobnik je tada preradio projekt Hefererovih orgulja izradivši novi sviraonik kojeg je ugradio s prednje strane u ogradu kora . Novim sistemom prenosa od sviraonika do orgulja stvorio je znatno teže sviranje ovog vrijednog instrumenta Prvi popravak obavljen je 1920. u vrijeme župnika Slavka Fištera, a obavio ga je majstor Ronschal iz Virovitice. 1972. orgulje je dao temeljito urediti i ugraditi elektromotor za mijeh vlč. gosp. Oskar Jamnik. K stogodišnjem jubileju župe i starosti 1881. – 1981. orgulje su očišćene i popravljene. Posao je organizirao Nikola Benko, župnik. 15. ožujka 1992. nasljednik u radionici Heferer, Ivan Faulend obilazivši sva djela nastala u njihovom opusu obavio je temeljit pregled naših orgulja, tim više što ih je nekadašnji SIZ za kulturu općine Đurđevac upisao u registar zaštićenih Spomenika kulture Republike Hrvatske i stoga se moraju na njima obaviti isključivo stručni zahvati restauriranja. Drveni dio napali su crvi, treba ugraditi manjkajuće dijelove, rekonstruirati dotrajale te orgulje vratiti u onakvo stanje kakve ih je Michael Heferer postavio. 6. i 7. studena 1998. u navedenu svrhu orgulje su demontirane, skinute s kora i odvezene u Zagreb, u majstorsku radionicu Ivana Faulenda Heferera koji je obavio temeljitu obnovu i povratak u prvobitno stanje. Orguljama je ponovno vraćen sviraonik sa strane i ugrađen bešumni elektromotor za pogon mijeha. Troškovi obnove bili su veliki. Vodio je sve vlč. gosp. Nikola Samodol. Cijena je bila u visini jedne bolje kuće u Kalinovcu, no zauzetošću kalinovačke Općine, umjetnika Ivana Lackovića – Croate , Ljubice Matulec, Jelice Dugalija te dobrotvora, posebno Marije Lacković iz Batinski ovaj posao uspješno je obavljen. Za blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza 1999. orgulje su ponovno zasvirale. Blagoslovio ih je Msgr. Marko Culej, biskup varaždinski.

LUSTERI

Nakon dogradnje i uređenja župne crkve, ondašnji župnik Nikola Medvedec zapisao je u župnu kroniku, oduševljen ljepotom nove crkve: „Ipak je ona prazna bez lustera”, naime crkva je imala jedan manji mjedeni luster. Tada je naručio od firme Franza Gottwaltla iz Beča dva staklena i jedan veliki mjedeni luster. Lusteri su došli 1911. godine i postavljeni u crkvu. 1950. kada je uvedena električna struja u crkvu oni su elektrificirani; svijeće voštanice zamijenjene su električnim žaruljama. Pri obnovi ponutrice crkve i uvođenjem novih instalacija postavljeni su novi zidni lusteri. Mjedeni su uklonjeni, a stakleni postavljeni u lađe. Kasnije su ponovo vraćeni na svoja mjesta, no spone koje vežu staklene ukrase korodirale su i vrlo se teško može išta učiniti na njima jer s njih stalno otpadaju ukrasi. Konzervatori koji su mjerodavni za unutrašnje uređenje predlažu da se uklone, a na njihova mjesta postave također stakleni, onakvi koji će se uklopiti u stil postojećih zidnih lustera. Ova dva bit će spremljena u prostoriju uz kor na ulazu u tavanski dio crkve, jer je njihova obnova prosto nemoguća.

(2007. g.) NOVI LUSTERI ŽUPNE CRKVE;

Iz tvrtke „Zenex” u Zaprešiću naručeni su novi lusteri: četiri velika za glavnu lađu i dva manja za pokrajne lađe. Uz njihovo postavljanje slijedi i postava tri svjetiljke „vječnog svjetla” – pred svaki oltar, onako kako je to nekada bilo. Majstorska radionica iz Zagreba izradila ih je prema predlošku još iz stare crkve. Svjetiljka Srca Marijina koja je ranije bila ispred velikog oltara poklonjena je kapeli Majke Božje Žalosne u Donjem kraju jer joj je zapravo tamo i mjesto. Za lustere sada imamo donatore: obitelj Branka Međurečana i župnik Mladen Gorupić. Za dva velika i dva manja očekujemo dar dobrih ljudi. Prva se je svojim darom uključila obitelj Kopljarević i Đurđevca, no i svi drugi ljudi dobre volje mogu pomoći svojim prilogom ovoj akciji. Pa neka naša crkva zasija sad punim sjajem

 JASLICE

nova forma jaslica

Zbog dotrajalosti i raspada starih jaslica, već nekoliko godina pokazala se potreba za nabavu nove konstrukcije jaslica sa pozadinskom slikom. Zato je ovog ljeta naš župnik potaknuo inicijativu za izradu novih, koju je preuzeo i sproveo naš bogoslov Dario Paviša. U prodaji tako velikih jaslica nema, pa su naše jaslice izrađene preko preporuke časnih sestara iz zagrebačke katedrale u Zagrebu kod umjetnika gosp. Karla Zvacky u Prečkom koji je idejno i osmislio naše nove jaslice. Dijelove pejzaža jaslica načinio je sam umjetnik. Novo postolje jaslica koje će poslije služiti kao stol izradila je majstorska radionica Stjepana Miloša u Đurđevcu. Po uputama umjetnika sliku je na platnu besplatno nacrtala naša domaća umjetnica gospođa Jelica Dugalija, koja je obnovila i sve potrebne figurice koje se sastoje od prvih drvenih, gipsanih i novih keramičkih. Iz trgovine u Zagrebu postojeće platno u okviru vel. 175x260 cm sa bojama dovezao je besplatno gosp. Branko Međurečan. I drugi župljani sudjelovali su u izradi potrebnog inventara za potrebe jaslica. Majstor Ivan Biruš poklonio je dva stalka za borove koji će poslije služiti za cvijeće. Miljenko Markov nabavio je karniše iz Koprivnice za sve lukove oko štalice i Božjeg groba, a postavljanje je radio besplatno. Gospođa Ankica Dugalija nabavila je i besplatno sašila zavjese oko štalice. Bernardica Rabađija napravila je i poklonila anđele na borove oko štalice. U ovom projektu uveliko su  pomogli sa savjetima i prijedlozima prof. Tomislav Franjić, naš zvonar i sakristan Mladen Rogoz, te župnik Mladen Gorupić. Najveći teret na sebe preuzeo je naš bogoslov Dario Paviša koji je sve organizirao i vodio. U izradu novih jaslica uključila su se i sva crkvena društva koja su preko izrade božićnih ukrasa na radionicama, te njihovom prodajom izfinancirala jedan dio postojećih troškova. Nova forma jaslica je modernog tipa s kojom je umjetnik htio unijeti jedan misterij. U jaslicama ima elemenata Starog zavjeta, odnosno u jednom dijelu jaslica postavljena je jabuka kao simbol čovjeka koji je stvoren na zemlji bez grijeha, no koji svojem neposluhom i željom za vlašću postaje robom grijeha. Božja ljubav prema čovjeku i povlačenje voda; simbola istrebljenja ljudi, u jaslicama simbolizira Noina Arka na valu. Zatim dolazi iz Starog zavjeta Babilonski toranj, koji je simbol ljudskog grijeha i života odvojenog od Boga, život stvaranja jedne „moderne” civilizacije, kulture koja je sama sebe odnijela u propast. Čovjek nadaje tisućama godina ustraje u grijehu, a tada dolazi Jedan, nevin, bez grijeha, koji svojim podnesenim mukama otkupljuje sav ljudski grijeh. Taj iščekivani dolazak spasenja preko Nevinog Sina Božjega upravo opisuju jaslice umjetnika Karla Zvacky. Potrebna obnova jaslica stajala je 20.000 kn.