GALERIJA SLIKA

   Župa u Kalinovcu osnovana je Dekretom Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu 15. svibnja 1881. godine. Osnovao ju je zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Mihalović. Poticaj za osnivanje dao je nakon razvojačenja Vojne krajine, kojoj je ovo područje pripadalo, tada đurđevački župnik preč. gosp. Josip ml. Lephamer, kanonik čazmanskog Kaptola i tajnik kardinala Mihalovića. Pri osnivanju broj stanovnika premašio je brojku od 2.000 duša.

Područje Župe do osnivanja pripadalo je Župi svetoga Jurja u Đurđevcu. Veliku pomoć u pastoralu, poglavito za velike blagdane, đurđevačkom župniku pružali su redovnici Franjevačkog samostana u Koprivnici. Tako samostanska kronika bilježi i ovaj podatak: franjevački provincijal predao je 1. ožujka 1840. upravu koprivničkogsamostana v. Bartolu Bedekoviću, ondašnjem vikanu samostana, no on nije stanovao u Koprivnici već je bio privremeno nastanjen u Kalinovcu, u kojem je obavljao službu Božju i dijelio sakramente po odobrenju tadašnjeg župnika Franje Milinkovića, koji je sve više osjećao teret upravljanja velikom i prostranom Župom, kakva je đurđevačka župa tada bila.

Momentom osnivanja samostalne Župe njezin kolator postao je kardinal Mihalović, a za župnika je imenovao mladog kapelana iz Župe Uznesenja BDM u Bednji vlč. gosp. Mirka Krsnika, Zagorca iz Krapine.      

 Jezgru kalinovačke Župe sačinjava mjesto Kalinovac, koje se proteže od sjevera na jug dužinom 4 kilometra, a glavni dijelovi su: najstariji dio – Gornji kraj i noviji dio Donji kraj sa pripadajućim ulicama. Granica sa đurđevačkom Župom su Peski, s budrovačkom Župom cesta Stari drum, s kloštranskom Župom potok Katalenec (nekadšnji potok Kalinia po kojemu je naselje u srednjem vijeku dobilo ime), sa sesvečkom Župom potok Stiska do ušća u Čivićevac, a sa ferdinandovačkom Župom potok Bistra.       

DANAS  ŽIVE  KUĆE  IZ  PROŠLOSTI

U XX st. Župi je dano na upravljanje i dio đurđevačkog teritorija, naselje Hladna Voda.  

   Do izgradnje prve kalinovačke crkve služba Božja održavala se je u staroj, drvenoj kapeli svetoga Luke u Gornjem kraju. Nakon što je nakon mnogih prijedloga odabrana lokacija u nekadašnjem Švedekovom ogradu prišlo se je izradi projektne dokumentacije za gradnju zidanog zdanja. Nacrt za izgradnju, tada filijalne crkve u Kalinovcu tada je izradila đurđevačka pukovnija u Baudirection KK Militargrenze u Zagrebu. Kalinovac je tada pripadao Vojnoj Krajini. U lipnju 1864. Projektnu dokumentaciju; dva nacrta izradio je građevni ravnatelj, pukovnik Poppel, a odobrio ga je pukovnik Rengenbrod. Mjere su u bečkim klaftrima; 11.

Danas se ova dokumentacija nalazi u Arhivu dijecezanskog muzeja Nadbiskupije zagrebačke.

Crkva je prema ovoj krajiškoj dokumentaciji sagrađena 1867. a gradnja je bila povjerena arhitektu Kolariću. Projekt je vrlo zanimljiv po tome što je ova crkva, prema dokumentaciji onoga vremena, prvi primjer rane neogotike s jasnom kodifikacijom stila.

Sagrađena je kao jednobrodna građevina s apsidom raščlanjenom s pet neogotičkih prozora. Položaj zgrade je istok – zapad.Glavni ulaz smješten je prema istoku. Iznad njega je bio vitki neogotički zvonik. U lađi su sa svake strani po tri neogotička prozora, a još dva manja nalaze se lijevo i desno na pročelju. U visini kora također je izgrađen jedan visoki prozor, a u tavanskom dijelu dva mala. Svi ovi elementi potenciraju visinu građevini kojusa strane pridržavaju stupovi t. z. faleri.

Na zabatu pročelja istaknut je u rozeti trolist, simbol Presvetoga Trojstva. Naime prilikom gradnje kao budući titular crkve trebalo je biti Presveto Trojstvo, jer je kapela svetoga Luke još uvijek bila u funkciji. Nakon izgradnje nove crkve kompletan inventar kapele preseljen je u novu građevinu, a drvena zapuštena i napokon srušena. Tako je eto kalinovačka crkva dobila stari titular, a o namjeri graditelja govori samo insignalija – trolist.

Ova prelijepa neogotička crkva vrlo brzo je dograđena. Produljena je i proširena, sada u obliku latinskog križa. Projekt dogradnje rađen je u radionici arhitekta Hermana Bollea. S pročelja crkve uklonjen je zvonik, a novi 38 metara visok prema nacrtu Janka Holjca dograđen je s desne strane. U njemu su četiri zvona i u novije vrijeme ugrađen novi elektronski toranjski sat.