Kapele, raspela i groblje
 
                                            Kapela Majke Božje Žalosne u Donjem kraju
Click to enlarge  
rujan 2010. godine  
Click to enlarge  

Prvobitna kapela Majke Božje žalosne u Kalinovcu na raskrižju Kolodvorske ulice i ulice Grgura Karlovčana sagrađena je za vrijeme župnika vlč. Martina Galovića 1897. godine „obzidavanjem“ prostora oko zidanog stupa kipa Majke Božje Žalosne posuđenim iz susjednog mjesta Đurđevca. Već iste godine župnik Galović naručio je za novu kapelu novi kip Majke Božje Žalosne u majstorskoj kiparsko–pozlatarskoj radionici Sodič – Richard u Koprivnici u kojoj je mladi kipar Anton Richard zet kipara i pozlatara Martina Sodića u jednom komadu isklesao vrlo kvalitetan kip visok 74 cm. Samo zdanje kapele bilo je veličine 3 X 2 metra, skromnog izgleda bez prozora, zvonika i ukrasa. Kapela do 2010. godine više puta je obnavljana zbog velike vlage i otpadanja žbuke. Novim uređenjem Kalinovca, kapela je ukopana novim slojem zemlje, te je postala niska, vlažna i nezgrapna. Na odluku Župnog vijeća i odobrenja župnika preč. Mladena Gorupića kapela je porušena 20. svibnja 2010. godine. Izgradnja nove kapele počela je 03. lipnja na blagdan Tijelova blagoslovom kamena temeljca od strane župnika, dekana preč. Mladena Gorupića. Temelji nove kapele postavljeni su na prostoru stare kapele sa nešto većim dimenzijama koji iznose 3 x 4,1 x 3 m. Kapela ima sa istočne strane ugrađen u zid stakleni križ, a sa sjeverne i južne strane prozore sa vitrajima gdje sjeverni vitraj simbolizira Muku Isusovu, a južni vitraj probodeno Srce Marijino. Vitraji su izrađeni u Umjetničko staklokeramičkoj radionici u Bjelovaru, vlasnika Darka Vilupeka. U zvonik kapele ugrađeno je zvono Ø 28 cm; rad ljevaonice umjetnina i crkvenih zvona Tržec iz Zagreba koje je darovala Općina Kalinovac. Unutrašnjost kapele popločena je kamenim pločama debljine 1,5 cm, a predprostor kamenim pločama debljine 1 cm. U hrastova vrata kapele ugrađena dva reljefa koji simboliziraju navještenje i uznesenje Blažene Djevice Marije; rad poznate samouke umjetnice iz Kalinovca Ljubice Matulec. Sve građevinske radove na kapelici vodio je i radio zidarski obrtnik u mirovini Tomislav Štefanić. Kapelica ima vrijednost 100.000 kn, a izgrađena je dobrovoljnim novčanim prilozima i radom vjernika Donjega kraja Kalinovca, poduzetnika i dobrotvora. Gradnju kapele vodila je župna vijećnica Jelica Štefanić uz potporu odbora za gradnju kapele koji se sastojao od članova Župnoga vijećnika i župnika. Uz nove sadržaje nove kapele, iz stare kapele prenijet je vrlo vrijedan kip Majke Božje Žalosne iz 1897. godine rad Antona Richarda iz Koprivnice, moći svetaca, replika kipa Praškog Isuseka iz Praga, te vječno svijetlo koje je u staru kapelu prenijeto iz župne crkve.

                                                       Blagoslov nove kapele Majke Božje Žalosne
Click to enlarge  

15. rujna u prigodi proštenjarskog blagdana Gospe Žalosne u Donjem kraju održana je na raskrižju Kolodvorske ulice i ulice Grgura Karlovčana svečanost blagoslova novoizgrađene kapele Majke Božje Žalosne. U prisutnosti mnogih vjernika, svečanost je započela u 16,00 sati blagoslovom kapele zazvanim od strane našega župnika - dekana preč. Mladena Gorupića. Odmah nakon blagoslova, svečanost je nastavljena koncelebriranim misnim slavljem koje je predvodio preč. Mladen Gorupić u zajedništvu dušebrižnika Marijine legije vlč. gosp. Krunoslava Kefelje, župnika iz Podravskih Sesveta, župnika iz Ferdinandovca vlč. Nikole Benka, te bogoslova Daria Paviše. Na službi riječi Evanđelje po Ivanu pročitao je vlč. Nikola Benko, a svoju duhovnu misao kroz propovijed izrazio je vlč. Krunoslav Kefelja. Za tu homiliju vlč. Kefelja bio je nadahnut mukom Blažene Djevice Marije Žalosne i mukom svih današnjih žena koje su izgubile svoje sinove i kćeri, te je na tu temu obznanio vjernicima sedam Marijinih patnji uzrokovanih probadanjem njenog srca sa sedam britkih mačeva boli i patnju jedne majke za vrijeme I. svjetskog rata koja je izgubila sina, a svoju neutaženu bol uspjela je zatomiti u crkvi pred kipom Majke Božje Žalosne. Misno slavlje uveličao je veliki crkveni zbor pod vodstvom časne sestre Karmen i orguljaša Mladena Rogoza, te čitanjem u službi riječi čitačice: studentice Mateja Pokrivko, Darija Erdec i Marija Peić. Na kraju misnog slavlja župnik preč. Mladen Gorupić izrazio je zadovoljstvo što je nova kapela podignuta riječima Psalma "Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji, ako Gospodin grad ne čuva uzalud stražar bdije", te u toj prigodi zahvalio svim dobrotvorima koji su sudjelovali na izgradnji ove kapele. Odaziv župljana bio je dojmljiv, a među njima bili su nazočni načelnik Općine Kalinovca Branko Sobota, Župni vijećnici, te mnogi Kalinovčani koji žive van župe. Svima njima za tu prigodu služilo je lijepo i sunčano vrijeme. Nakon održane svečanosti, u obiteljskoj kući župne vijećnice Jelice Štefanić održan je domjenak.

                                                         Stara kapela Majke Božje Žalosne
Kapela Žalosne Gospe nalazi se u Donjem kraju na raskrižju Kolodvorske i Sesvečke ulice. Sagrađena je 1897. godine kao obzida sa krovištem postojećeg tada stupa sa kipom Žalosno Gospe. Kapela je sagrađena u smjeru istok – zapad sa pogledom na zapad. Vanjska duljina kapele je 3 m, a širina 2 m. Uz istočni zid je mali oltar gdje na starom postolju središnjice stoji, ne više onaj stari prvobitni kip sa stupa, već kupljen novi kip Žalosne Gospe. Kapelu zatvaraju ostakljena željezna vrata. 2003. godine napravljena je oltarna slika koja prikazuje Kalvariju s Kristovim križem nakon što je s njega skinuto njegovo razapeto tijelo. Preko križa prebačeno je bijelo platno. U ovu sliku ukomponirane su još dvije zasebne slike: lijevo – sveti Ivan apostol, evanđelist i desno: sveta Jelena Križarica, koja je pronašla zakopan Isusov križ. Pred ovom slikom postavljen je kip Majke Božje Žalosne i kopija malog kipa Praškog Isuseka. Sliku je izradila i poklonila kapeli samouka slikarica Jelica Dugalija iz Ciglane.
 
                                    Kapela Presvetog Srca Isusova u Gornjem kraju
                                                                          POVIJEST KAPELE
Click to enlarge  
   
Click to enlarge  

Kapela Presvetog Srca Isusova u Gornjem kraju podignuta je na nekadašnjem mjestu na kojem je bila u 18. stoljeću podignuta prvobitna stara kapela Svetoga Luke, evanđelista. Zidanjem 1867. godine novog zdanja kapele Svetog Luke, evanđelista u Donjem kraju; danas u funkciji glavne lađe župne crkve, stara kapela je srušena, a na to mjesto postavljeno 4. rujna 1889. godine raspelo. Nakon uređenja župne crkve i podizanja nove župne kuće, župnik vlč. Martin Galović odlučio je 1901. godine ukloniti raspelo na starom mjestu kapele Sv. Luke, evanđelista i podići kapelu u čast Presvetog Srca Isusova. Ime kapele izabrano je povodom posvećenja XX. stoljeća i svega svijeta Srcu Isusovu od tadašnjeg pape Leo XIII. Kapela je podignuta pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića koji je bio ujedno i kolator naše Župe. Novo zdanje u manjem obliku od prethodne kape podignuto je u smjeru istok-zapad zidano ciglom. Opseg kapele je pet metara dužine i tri metra širine i pet metara visine. Pročelje je razvedeno, a iznad pročelja je sazidan tornjić, nadvišen željeznim križem. U tornjiću prvo se nalazilo malo zvono, teško 25 kilograma posvećeno svetome Ivanu Krstitelju koje je darovala gospođa Kata Aurer. Nažalost, civilne vlasti skinule su ovo zvono 1916. prema Zakonu o rekviziciji i dale ga prelijati za ratne potrebe. Kapela nije imala zvona do 2000. godine. Te je godine Odbor za kulturu predvođen tadašnjim načelnikom gospodinom Ivanom Jankovićem u ljevaonici zvona ,, Metal produkt ” iz Zagreba nabavio zvono 34 kg, 385 mm promjera tona ,, C ” koje je darovala Općina Kalinovac. Zvono je blagoslovio prof. dr. Ivan Golub. Kapela ima po jedan prozor sa sjeverne i juže strane, te sa istočne vrata. Cijela kapela je neogotički oblikovana. U kapeli je uz zapadni zid sazidana menza, duga dvjesto trideset centimetara, široka šezdeset i osam centimetara, a od poda visoka sto dva centimetara. Ispred oltara je jedna stepenica. Iznad oltarnog stola sazidano je četrdesetak centimetara visoko podnožje na kojem se nalazi kip Lurdske Gospe, a na stalku iza Gospe pričvršćenom uza zid postavljen je oveći gipsani kip Srca Isusova koji je kupljen za 45 forinti. Ispred oltara obješeno je vrlo lijepo i vrijedno „vječno Svijetlo“  kovački ručni rad, barokno oblikovan, nepoznata majstora.

Kapela je tokom svog postojanja više puta obnavljana. Ovogodišnjom temeljnom obnovom od dobročinstva vjernika Gornjeg kraja i poduzetnika, kapela je nanovo dobila svoju prvobitnu ljepotu i sjaj. Od obnove, kapelu će krasiti dva nova vitraja: vitraj blaženog Alojzija Stepinca, i vitraj blaženog Ivana 23.
                    BLAGOSLOV NOVOOBNOVLJENE KAPELE PRESVETOG SRCA ISUSOVA
Click to enlarge  

08. listopada u prigodi Dana neovisnosti Hrvatske održana je u Kalinovcu svečanost blagoslova novoobnovljene kapele Presvetog Srca Isusova. U prisutnosti mnogih vjernika, svečanost je održana u Gornjem kraju gdje je kapelu blagoslovio domaći župnik, dekan preč. Mladen Gorupić. Na istoj svečanosti msgr. akademik prof. emeritus dr. Ivan Golub blagoslovio je zasebno njene novopostavljene vitraje. Nakon blagoslova, svečanost je nastavljena misnim slavljem koje je predvodio preč. Gorupić u zajedništvu msgr. Ivana Goluba i sudjelovanja bogoslova Daria Paviše. U homiliji msgr. Ivan Golub bio je nadahnut poniznom i blagom vrlinom svetaca iz prošlog i ovog suvremenog života. U tom nadahnuću msgr. Golub opisuje blagost i poniznost Isusa Krista, prethodnika svih tih vrlina, Blaženu Djevicu Mariju i sv. Josipa zaručnika Marije. Od novijeg suvremenog doba  msgr. Golub opisuje blaženog Alojzija Stepinca, mladog nadbiskupskog koadjutora koji je kod ove kapelice u prigodi obilaženja župe i podijele sv. potvrde prije 75 godina dočekan podignutim slavolukom, te blaženog papu Ivana XXIII. kod kojeg je msgr. Golub bio često na audijencijama u Vatikanu. Misno slavlje uzveličao je crkveni zbor pod vodstvom orguljaša Mladena Rogoza. Na kraju slavlja župnik je izrazio zadovoljstvo što je i u ovim teškim vremenima uspješno završena izgradnja nove kapele u Donjem kraju, a sada i obnova ove kapele u Gornjem kraju, te tom prigodom zahvalio svim sudionicima i darovateljima obnove kapele. Među nazočnima bili su načelnik Općine Kalinovac Branko Sobota, župni vijećnici, te mnogi Kalinovčani koji žive izvan župe. Nakon svečanosti za sve prisutne priređeno je osvježenje.

U prigodi 75. godišnjice pastoralnog posjeta blaženog Alojizja Stepinca kalinovačkoj župi u službi nadbiskupskog koadjutora i 50 godišnjice blaženikove smrti, kapela je od ovogodišnje obnove dobila sjeverni vitraj na kojem je postavljena slika blaženog Stepinca iz 1934. godine; iz vremena kada je pohodio i sam Kalinovac.
Click to enlarge Click to enlarge Click to enlarge Click to enlarge Click to enlarge
                                           OBNOVA KAPELE PRESVETOG SRCA ISUSOVA
Click to enlarge  
   
Click to enlarge  

Na inicijativu i poticaj župnika i župnog vijeća o potrebi obnove svih postojećih sakralnih objekta Kalinovca, u svibnju mjesecu ove godine prionulo se obnovi kapele Presvetog Srca Isusova. Obnovu kapele vodila je Ljubica Zvonar i župna vijećnica Marina Zvonar, a financirali su je mještani Gornjeg kraja i dobrotvori. Kontrolu radova vodio je obrtnik zidar Branko Međurečan. Prilikom pregleda kapele uočena su puknuća betonske kape tornja, manja oštećenja na fasadi, propuštanje vode kroz drvene prozore, propuštanje krovišta, korozija krovne limarije, nedostatak zaštite žaluzinama zvonika, te ljuštenje boje u unutrašnjosti kapele. Zbog njezine starosti, kvaliteti gradnje i zadovoljavajuće očuvanosti, kapela je obnavljana pod nadzorom Konzervatorskog odjela iz Bjelovara. Od građevinskih radova po preporuci konzervatora Milana Pezelja izgrađena je nova betonska kapa zvonika te zaštićena pokrovom od pocinčanog lima. Na zvoniku ispod kape izrađen je novi vijenac u identičnom obliku kakav je bio i prije, dok je saniran po potrebi donji vijenac i cigla zvonika. Na krovištu je izmijenjena natrula letva, dok je građa zbog ispravnosti ostala ista. Građa krovišta prekrivena je po inzistiranju konzervatora samo duplo biber crijepom, a spojevi krovišta i zida zvonika pocinčanim limom. Od pocinčanog lima postavljene su i okapnice i žljebovi. Fasada je ostala ista s nanosom nove vapnenačke boje. Na zvonik tornja postavljene su žaluzine. Strop kapelice koji je od daske, trske i morta, u dobrom je stanju i samo prebojan blago plavom vapnenačkom bojom. Žbuka unutarnjih zidova je ispravna i samo prebojana vapnenačkom blago žutom bojom. Prozori su postavljeni novi od hrastovine s umetnutim vitrajima kojih do sada nije bilo. Na sjeverni prozor postavljen je vitraj blaženog Alojzija Stepinca, nadbiskupa Zagrebačkog, a na južni prozor vitraj pape bl. Ivana XXIII. Sjeverni vitraj blaženog Alojzija Stepinca postavljen je u prigodi 75. godišnjice njegovog pastoralnog posjeta kalinovačkoj župi u službi nadbiskupskog koadjutora i 50 godišnjice blaženikove smrti. Na vitraj je postavljena slika blaženika iz 1934. godine; iz vremena kada je pohodio i sam Kalinovac. Na južni prozor kapele postavljen je vitraj sa blaženikom papom Ivanom XXIII. koji je također imao kontakt sa župom Kalinovac preko kalinovačkog domaćeg sina msgr. prof. Ivana Goluba i njegove majke. Vitraje je izradila majstorska radionica „Mozaik m+s” vlasnika Borisa Milića iz Zagreba, a darovao ih je msgr. akademik prof. emeritus dr. Ivan Golub. Ulazna vrata izrađena su identična starima sa tri izdužena prozorska okna. Vrijednost radova i upotrijebljenog materijala procijenjeni su preko 60.000 kn. bez PDV a izgrađena je dobrovoljnim novčanim prilozima i radom vjernika Gornjeg kraja Kalinovca, poduzetnika i dobrotvora. U unutrašnjost kapele postavljeno je svetohranište koje je oslikala samouka slikarica Jelica Dugalija, stari kip Presvetog Srca Isusova, kip Marije, te kupljen novi kip Josipa sa malim Isusom.

                                                                             Prije obnove kapele
Pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića koji je bio ujedno i kolator naše Župe pokrenuta je izgradnja kapele Presvetog Srca Isusova. Ondašnji župnik vlč. gosp. Martin Galović dao je ukloniti drveni križ postavljan 4. rujna 1889. na mjestu porušene kapele svetoga Luke, evanđeliste i 1901. tu dao kako je zapisao sagraditi malu kapelicu. U nju je postavljen gipsani kip Srca Isusova kupljen za 45. forinti. Župni vijećnik Mato Vucikuja kapelicu je ogradio letvama. 1902. Udovica Kata Aurer oporučno je ostavila novac za koji je kupljeno malo zvono, teško 25 kilograma, posvećeno svetome Ivanu Krstitelju. Nažalost, civilne vlasti skinule su ovo zvono 1916. prema Zakonu o rekviziciji i dale ga prelijati za ratne potrebe. Kapela nije imala zvona do 2000. godine. Te je godine Odbor za kulturu predvođen tadašnjim načelnikom gospodinom Ivanom Jankovićem u ljevaonici zvona ,, Metal produkt ” iz Zagreba nabavio zvono 34 kg, 385 mm promjera tona ,, C ”. Zvono je blagoslovio prof. dr. Ivan Golub. Blagdan Božanskog Srca slavio se je ranije u nedjelju najprije vanjskom procesijom za koju je 1911. Treći red sv. Franje nabavio iz Zagreba lijepi drveni kip Presvetog Srca, koji se sada nalazi u Župnoj crkvi. Na ulazna vrata ugrađen je neogotički element prozora stare kalinovačke crkve, želeći na taj način označiti mjesto odakle je krenuo vjerski život naša Župe.
                                                                                                                                                      povratak kronika događaja
 
KAPELICA SVETOGA VIDA na Peskima

Dio Kalinovca nastao je na pjeskovitim dinama između stoljetnog Bereka i biološkog rezervata Crni jarci, koje  je kalinovačka Općina otkupila od države 1899. za svotu od 1100 forinta. Na taj prostor osim što je dodijeljen za obradu stanovništvu počeli su se doseljavati Kalinovčani, graditi svoje domove i formirati proširenje naselja. Tako su nastali Peski, danas ulica Matije Gupca. Dakle, nikad Peski nisu formalno bili samostalno naselje nego dio Kalinovca. Obiteljske kuće su bile formirane i u male ulice. Na samom ulazu u Peske, uz rub Bereka na prvoj maloj uzvisini ta malu, ali prelijepu kapelicu 1927. godine. Za blagdan sv. Vida, mučenika iste godine blagoslovio ju je župnik Slavko Fišter. Kapelica je duga 2,70 m, a široka 2,26 m. Na istočnom zidu nalazi se mali oltar sazidan od cigle, a na njemu je u sredini lijepi drveni kip svetoga Vida. Kip je 90 cm visok. S desne strane je kip svete Elizabete, ugarske kraljice, a s lijeve kip svete Rozalije. Ova dva manja kipa iz drva visoka su 64 cm, a sa centralnim kipom izrađeni su u majstorskoj radionici kipara Antona Richarda u Koprivnici. Obnovljeni su izvornim bojama i zaštićeni od crva 2003. Posao je kao donaciju obavila naša samouka i nadarena umjetnica Jelica Dugalija. Kapelica je ograđena žičanom ogradom i vrlo solidno je obnovljena. Brigu oko obnove, a posljednji put je župljani Mato Mikacinić i Josip Šandor, koji se doselio iz Đurđevca kao dimnjačar, uspjeli su sami, u okolnostima neimaštine i velike ekonomske krize, ali čvrstom vjerom, sagraditi malu, zaisobnovljena1997. redovito vodi umirovljeni zidarski obrtnik Vid Međurečan. Mnoge generacije pamte lijepa proštenja oko ove kapelice. Uz Pešćane i Kalinovčane uvijek je bilo mnogo župljana iz Batinski, Molvica, Hrastove Grede i Hladne Vode. Oni nisu imali svojih kapela, pa su ovo držali za svoje proštenje. I župljani ulice  Mate Kaića i Sesvečke ulice priznavali su ovo proštenje za svoje. Ova proštenja zapamćena su i po brojnim ljetnim olujama i nevremenu, koje se je nekako baš uvijek uz ovaj god pojavljivalo na smjeni godišnjih doba. I danas se poslije blagdana sv. Vida u ovoj kapeli održava godišnje proštenje.

KAPELICA SVETOGA VALENTINA na Peskima

Pri kraju konaka Peski i izvan mjesnih puteva nalazi se Kapela Svetog Valentina. Građena je s dva istaknuta dijela: lađe duge 3,68 m i svetišta dugog 3,20 m te cjelokupne širine 2,40m i visine 3,10 m. Postavljena je sjever – jug s ulazom sa južne strane. Ima četiri neogotički oblikovana prozora i jedna jednokrilna ostakljena vrata, pa je unutrašnjost lijepo osvijetljena. U kapeli na sjevernom zidu svetišta po cijeloj širini sazidan je oltar, kojeg krase kip Svetog Valentina, mučenika, kip Majke Božje Lurdske i kip malog krilatog anđela. Kapela Svetog Valentina prvi put se spominje na području Župe Kalinovac tek u Šematizmu Nadbiskupije zagrebačke 1960. godine, za župnika Oskara Jamnika.

 
KAPELA U BUDROVAČKIM VINOGRADIMA
                               Kapela Svetog Križa i Gospe Fatimske
Click to enlarge  

U nedjelju, 6. lipnja 2010. u budrovačkim vinogradima, predjelu zvanom Grabri blagoslovljena je nova kapela, koju je na svojem posjedu izgradio naš zvonar, sakristan i orguljaš, Mladen Rogoz. Kapela je posvećena Svetom Križu i Gospi Fatimskoj. Blagoslov kapele obavio je preč. gosp. župnik kalinovački i upravitelj budrovačke župe, Mladen Gorupić. Njemu su asistirali mr. sci. Đuro Zalar, profesor svećenik iz Zagreba, kalinovčan  i vlč. gosp. Krunoslav Kefelja, župnik iz Podravskih Sesveta, koji je održao prigodnu propovijed. Ova prelijepa kapela bogato je opremljena za službu božju svim potrepštinama. Tri vitraja, jedan s likom sv. Mihovila, arkanđela izradio je Boris Milić iz Zagreba, vlasnik radionice koja je obnovila i naše vitraje, kip Gospe Fatimske nabavljen je iz Fatime, a stari korpus Krista, s raspela u Donjem kraju obnovile su Ljubica Matulec i Jelica Dugalija. Kapelu je oslikao samouki slikar Mario Posavec naslikavši simbole anđeoskih korova. Mnogo toga vrijednog i plemenitog ima ova kapela zahvaljujući dobroti gospodina Mladena Rogoza koji se je odricao u mnogome da bi nabavio potrebno: od misnog ruha do ostalih potrepština, koje nema možda nekoja crkva. Ovu hvale vrijednu akciju iskreno su podržali ponajprije i najviše župljani budrovačke župe na čijem području se kapela nalazi i kojoj će u krajnosti biti data na upravljanje, ali i brojni kalinovčani pa i drugi koji su moralno i materijalno pomogli ovaj projekt. Svečanosti su prisustvovali pored mnogobrojnih župljana obiju župa: gradonačelnik grada Đurđevca gospodin Slavko Gračan i kalinovački općinski načelnik gospodin Branko Sobota. Svim sudionicima podijeljene su spomen sličice a svim zaslužnima graditelj kapele gospodin Mladen Rogoz uručio je pismene zahvalnice.

Click to enlarge Click to enlarge Click to enlarge Click to enlarge
Click to enlarge Click to enlarge Click to enlarge
 
                         Oltarsko ruho  kapele Svetog Križa i Gospe Fatimske u 2011. godini
2011 godine Ljubica Petrokov i Smiljka Gorički darovale su na dar kapeli Svetog križa i Gospe Fatimske i na čast Majci Božjoj novo ručno izvezeno oltarsko ruho. Ljubica Petrokov ručno je izvezla oltarnik, zavjesu za svetohranište, pokrivalo za knjigu i pokrivalo za ambon. Smiljka Gorički je ruha porubila. Ruho je od benetona sa pergatlinom u svim bojama.
Radmila Barić poklonila je kandilu (vječno svjetlo).
Click to enlarge Click to enlarge Click to enlarge Click to enlarge Click to enlarge
                                                                                                                                                      povratak kronika događaja
 
ZIMSKA KAPELA(od-2006. do 2008. god.)

Već drugu godinu u prostoru velike dvorane župnoga dvora u zimskom periodu održava se Služba Božja. Generalnim planom obnove koji je odobrilo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Konzervatorski zavod nije predviđena ugradnja grijanja u župnu crkvu dok se ne obave drugi planirani poslovi obnove. Zato je bilo nužno pronaći alternativni grijani prostor. U velikoj dvorani je u veljači ove godine završen posao opremanja prostora za liturgijske potrebe. Lanjske Korizme dvojica župnih vijećnika poklonili su slike Križnoga puta, a nabavljena su i dva ormara za liturgijsko ruho. Po nacrtu župnog vijećnika Tomislava Franjića u radionici majstora Stjepana Miloša izrađen je oltar sa svetohraništem, oltarni stol, ambon i klecalo. Na oltar je u centralnu nišu postavljen drveni kip Presvetog Srca Isusovoga koji je Treći red sv. Franje za potrebe procesija 1911. godine nabavio u Zagrebu. Njemu s lijeve strane postavljen je kip sv. Franje Asiškog, dar Općine Kalinovac. Kip je 2000. godine u terakoti izradio kipar Izidor – Žiga Popijać, a uredila ga je za oltar Jelica Dugalija. S desne strane postavljen je prastari kip sv. Luke, koji je u XVIII stoljeću stajao u kapeli u Gornjem kraju. Na lijevom postolju je drveni kip Majke Božje Bistričke iz 1912. godine, dar zvonara i sakristana Mladena Rogoza, a na desnom pak drveni kip sv. Florijana koji je 1937. godine crkvi poklonilo Vatrogasno društvo. Ovi kipovi do sada su se čuvali u župnoj crkvi, a sada su dobili svoje pravo mjesto. Na lijevom zidu je i velika slika Žalosne Gospe, rad slikara Davora Holende iz Kalnika. Sliku je darovala naša Općina. Na stražnjem zidu postavljena je vitrina s vrijednim predmetima: kaležima, ciborijima, pokaznicama i drugim vrijednim predmetima potrebnim za bogoslužje. Vitrinu je izradila kao i oltar radionica majstora Miloša. Prostor je ispunjen novim crkvenim klupama u kojima ima 100 sjedećih mjesta. Izrađene su u istoj radionici. Očekujemo još neke manje radove, no i bez njih kapela je kompletna. Ovaj vrlo ugodan prostor 16. II. 2006. godine posjetio je i naš biskup msgr. Marko Culej i uputio je samo riječi pohvale. Tako je naša župa dobila još jednu kapelu više koja nam je za potrebe bogoslužja zimi bila najpotrebnija. u njoj će se ljeti održavati i prigodne sv. Mise na blagdane svetaca postavljeni na oltar.

OSTALE KAPELE:
uvečaj uvečaj uvečaj
kapela sv. Ivana
u goricama
kapela sv. Vida kapelica sv. Marka
na Batinskama na Molvicama
                                                                                                                                                      povratak kronika događaja
 
Križevi; raspela naše Župe

,, IN HOC SIGNE VINCES” - Naši križevi   ,,U ovom ćeš znaku pobijediti” ; tekst je objave caru Konstantinu , rimskom imperatoru, koji je kršćanima priznao slobodu vjere. Poslije toga riba, kao izvorni kršćanski simbol sve manje biva korištena, a ustupa mjesto križu. Najstariji kameni križ u našoj župi nalazi se u Batinskama. Napravljen je s podignutim zidanim postamentom, a iznad njega napravljena je niša na način male kapelice u kojoj je Žalosna Gospa, kip. Iznad niše diže se veliko kameno Raspelo s Kristovim tijelom. Na njemu piše ,,Podignut po Konačarih 1901.”. Raspelo je blagoslovio ondašnji župnik Martin Galović. Stajao je na mjestu današnje kapelice sv. Vida , danas je preseljen na novo raskršće. Iz tog perioda datira i križ u polju između Kalinovca i Kloštra. 1919. Godine kao spomenik poginulima u I. svjetskom ratu sagrađen je ispred crkve obelisk s križem i uklesanim imenima i prezimenima Kalinovčana koji su otišli na mnoga ratišta Europe i nikad se nisu vratili. Ovakav spomenik imaju rijetke Župe. 1936. Sagrađen je križ na čast sv. Antunu Padovanskom na križanju Sesvečke ulice i Čokonje, a 1938. kameni križ na groblju. Poslije II. svjetskog rata podignuto je samo jedno raspelo i to u Donjem kraju. Osim ovih betonskih i kamenih križeva u župi još imamo i drvene križeve: dva na groblju, jedan na Batinskama i jedan na Molvicama.

.
 
                                            KALINOVAČKO GROBLJE - DOM MIRA

O mjestu pokapanja svojih pokojnika Kalinovčani znaju iz Protokola kanonskih vizitacija. Iz vremena kad je Kalinovac bio filijala velike đurđevačke župe, najprije Navještenja BDM a poslije sv. Jurja, svaki vizitator redovito je obilazio i Kalinovac. Prva vizitacija iz 1680. bilježi: „In Kalinoucz domus 50”. Dakle, niti groblje koje se je nalazilo uz kapelu sv. Luke nije za tako mali broj kuća bilo veliko. U popisu iz 17. veljače 1706. već ima 60 kuća; dakle Kalinovac se širi. Svaki puta vizitator spominje groblje koje je već oformljeno 1710., no kad je vizitator došao 1714. zabranio je bogoslužje u kapeli sv. Luke, tako dugo dok Kalinovčani groblje ne ograde valjanom ogradom. On je zatekao ružnu sliku pri dolasku u Kalinovac. Stoka, krave, svinje; slobodno je hodala oko kapele i nanosila štetu grobovima. Groblje je ostalo uz kapelu do uredbe Cara Franje Josipa koji je zabranio ukop pokojnika uz crkve, pa je preseljeno u novi dio Kalinovca na prostor današnjeg Vrtića i Škole. Tada se je ono nalazilo na sponi Gornjeg Kraja i Brezovice no formiranjem budućeg centra sela i namjerom gradnje nove crkve u prvoj polovici XIX. stoljeća ono se napušta i seli na pješčanu dinu zvanu Gredinka, gdje se nalazi i danas, a na starom su sagrađene zgrada škole i obiteljska zgrada Švedekovi. Grede ili gredinke nazivali su se suhi predjeli u močvarnom okruženju, a u Kalinovcu je još ostao samo takav brežuljak jer je već sve bilo naseljeno. Početkom XX. stoljeća taj brežuljak postao je pretijesan za ukop pokojnika u mjestu koje je prelazilo 3.000 stanovnika. S namjerom da se i ovo groblje napusti na pješčanom brežuljku jugozapadno od sadašnjeg groblja, na cesti prema Đurđevcu 19. listopada 1902. blagoslovljeno je novo groblje veličine 3 jutra. Ipak, ova lokacija, predaleko od sela koje se više nije širilo u nizinu od Kovačevih kuća na Brezovici nije nikada bilo u upotrebi. Samo u topografskim kartama postoji oznaka za kameni križ koji je tada bio postavljen, a koji je 1938. preseljen na sadašnje groblje koje je tada uređeno. Živica kojom je bilo ograđeno zamijenjena je betonskim stupovima i žicom. Izgrađena je t.z. „totin komora”, ugrađena vrata od kovanog željeza, grobovi poravnani u redove, a groblje prošireno. U novije vrijeme sagrađena je zgrada mrtvačnice i groblje znatnije uređeno, staze asfaltirane i postavljena javna rasvjeta. Vrlo je stare osnove, pa je vrlo teško izvršiti bilo kakvu intervenciju u redu ukapanja. Teško je već oformljene grobove koji su zgusnuti i u ne baš posebnom redu vratiti u bilo kakav drugi raspored. O njemu vodi brigu lokalna samouprava, danas Općina koja dosta napora ulaže u održavanje počivališta Kalinovčana. Uz funkcionalnu zgradu mrtvačnice, nabavljeno je zvono, uveden vodovod, organizirano je redovito odvoženje smeća; tako da se i preko ovoga objekta vidi lice našeg mjesta, mjesta u kojemu počiva više pokojnika nego nas danas živih mještana.

 

početak stranice

POVRATAK