 |
 |














|
Kapele,
raspela i groblje |
|
Kapela Majke Božje Žalosne u Donjem kraju |
|
|
rujan 2010. godine |
|
|
|
Prvobitna kapela Majke Božje žalosne u
Kalinovcu na raskrižju Kolodvorske ulice i ulice Grgura Karlovčana
sagrađena je za vrijeme župnika vlč. Martina Galovića 1897. godine „obzidavanjem“
prostora oko zidanog stupa kipa Majke Božje Žalosne posuđenim iz
susjednog mjesta Đurđevca. Već iste godine župnik Galović naručio je
za novu kapelu novi kip Majke Božje Žalosne u majstorskoj kiparsko–pozlatarskoj
radionici Sodič – Richard u Koprivnici u kojoj je mladi kipar Anton
Richard zet kipara i pozlatara Martina Sodića u jednom komadu
isklesao vrlo kvalitetan kip visok 74 cm. Samo zdanje kapele bilo je
veličine 3 X 2 metra, skromnog izgleda bez prozora, zvonika i
ukrasa. Kapela do 2010. godine više puta je obnavljana zbog velike
vlage i otpadanja žbuke. Novim uređenjem Kalinovca, kapela je
ukopana novim slojem zemlje, te je postala niska, vlažna i
nezgrapna. Na odluku Župnog vijeća i odobrenja župnika preč. Mladena
Gorupića kapela je porušena 20. svibnja 2010. godine. Izgradnja nove
kapele počela je 03. lipnja na blagdan Tijelova blagoslovom kamena
temeljca od strane župnika, dekana preč. Mladena Gorupića. Temelji
nove kapele postavljeni su na prostoru stare kapele sa nešto većim
dimenzijama koji iznose 3 x 4,1 x 3 m. Kapela ima sa istočne strane
ugrađen u zid stakleni križ, a sa sjeverne i južne strane prozore sa
vitrajima gdje sjeverni vitraj simbolizira Muku Isusovu, a južni
vitraj probodeno Srce Marijino. Vitraji su izrađeni u Umjetničko
staklokeramičkoj radionici u Bjelovaru, vlasnika Darka Vilupeka. U
zvonik kapele ugrađeno je zvono Ø 28 cm; rad ljevaonice umjetnina i
crkvenih zvona Tržec iz Zagreba koje je darovala Općina Kalinovac.
Unutrašnjost kapele popločena je kamenim pločama debljine 1,5 cm, a
predprostor kamenim pločama debljine 1 cm. U hrastova vrata kapele
ugrađena dva reljefa koji simboliziraju navještenje i uznesenje
Blažene Djevice Marije; rad poznate samouke umjetnice iz Kalinovca
Ljubice Matulec. Sve građevinske radove na kapelici vodio je i radio
zidarski obrtnik u mirovini Tomislav Štefanić. Kapelica ima
vrijednost 100.000 kn, a izgrađena je dobrovoljnim novčanim
prilozima i radom vjernika Donjega kraja Kalinovca, poduzetnika i
dobrotvora. Gradnju kapele vodila je župna vijećnica Jelica Štefanić
uz potporu odbora za gradnju kapele koji se sastojao od članova
Župnoga vijećnika i župnika. Uz nove sadržaje nove kapele, iz stare
kapele prenijet je vrlo vrijedan kip Majke Božje Žalosne iz 1897.
godine rad Antona Richarda iz Koprivnice, moći svetaca, replika kipa
Praškog Isuseka iz Praga, te vječno svijetlo koje je u staru kapelu
prenijeto iz župne crkve. |
Blagoslov nove kapele Majke Božje
Žalosne |
|
|
15. rujna u prigodi
proštenjarskog blagdana Gospe Žalosne u Donjem kraju održana je na
raskrižju Kolodvorske ulice i ulice Grgura Karlovčana svečanost
blagoslova novoizgrađene kapele Majke Božje Žalosne. U prisutnosti
mnogih vjernika, svečanost je započela u 16,00 sati blagoslovom
kapele zazvanim od strane našega župnika - dekana preč. Mladena
Gorupića. Odmah nakon blagoslova, svečanost je nastavljena
koncelebriranim misnim slavljem koje je predvodio preč. Mladen
Gorupić u zajedništvu dušebrižnika Marijine legije vlč. gosp.
Krunoslava Kefelje, župnika iz Podravskih Sesveta, župnika iz
Ferdinandovca vlč. Nikole Benka, te bogoslova Daria Paviše. Na
službi riječi Evanđelje po Ivanu pročitao je vlč. Nikola Benko, a
svoju duhovnu misao kroz propovijed izrazio je vlč. Krunoslav
Kefelja. Za tu homiliju vlč. Kefelja bio je nadahnut mukom Blažene
Djevice Marije Žalosne i mukom svih današnjih žena koje su izgubile
svoje sinove i kćeri, te je na tu temu obznanio vjernicima sedam
Marijinih patnji uzrokovanih probadanjem njenog srca sa sedam
britkih mačeva boli i patnju jedne majke za vrijeme I. svjetskog
rata koja je izgubila sina, a svoju neutaženu bol uspjela je
zatomiti u crkvi pred kipom Majke Božje Žalosne. Misno slavlje
uveličao je veliki crkveni zbor pod vodstvom časne sestre Karmen i
orguljaša Mladena Rogoza, te čitanjem u službi riječi čitačice:
studentice Mateja Pokrivko, Darija Erdec i Marija Peić. Na kraju
misnog slavlja župnik preč. Mladen Gorupić izrazio je zadovoljstvo
što je nova kapela podignuta riječima Psalma "Ako Gospodin kuće ne
gradi, uzalud se muče graditelji, ako Gospodin grad ne čuva uzalud
stražar bdije", te u toj prigodi zahvalio svim dobrotvorima koji su
sudjelovali na izgradnji ove kapele. Odaziv župljana bio je
dojmljiv, a među njima bili su nazočni načelnik Općine Kalinovca
Branko Sobota, Župni vijećnici, te mnogi Kalinovčani koji žive van
župe. Svima njima za tu prigodu služilo je lijepo i sunčano vrijeme.
Nakon održane svečanosti, u obiteljskoj kući župne vijećnice Jelice
Štefanić održan je domjenak. |
Stara kapela Majke Božje
Žalosne |
Kapela Žalosne Gospe nalazi se u Donjem kraju na raskrižju Kolodvorske i Sesvečke ulice. Sagrađena je 1897. godine kao obzida sa krovištem postojećeg tada stupa sa kipom Žalosno Gospe. Kapela je sagrađena u smjeru istok – zapad sa pogledom na zapad. Vanjska duljina kapele je 3 m, a širina 2 m. Uz istočni zid je mali oltar gdje na starom postolju središnjice stoji, ne više onaj stari prvobitni kip sa stupa, već
kupljen novi kip Žalosne Gospe. Kapelu zatvaraju ostakljena željezna vrata. 2003. godine napravljena je oltarna slika koja prikazuje Kalvariju s Kristovim križem nakon što je s njega skinuto njegovo razapeto tijelo. Preko križa prebačeno je bijelo platno. U ovu sliku ukomponirane su još dvije zasebne slike: lijevo – sveti Ivan apostol, evanđelist i desno: sveta Jelena Križarica, koja je pronašla zakopan Isusov križ. Pred ovom slikom postavljen je kip Majke Božje Žalosne i kopija malog kipa Praškog Isuseka. Sliku je izradila i poklonila kapeli samouka slikarica Jelica Dugalija iz Ciglane. |
|
Kapela Presvetog Srca Isusova u Gornjem kraju |
POVIJEST
KAPELE |
|
|
|
|
|
|
Kapela Presvetog Srca Isusova u Gornjem kraju
podignuta je na nekadašnjem mjestu na kojem je bila
u 18. stoljeću podignuta prvobitna stara kapela
Svetoga Luke, evanđelista. Zidanjem 1867. godine
novog zdanja kapele Svetog Luke, evanđelista u
Donjem kraju; danas u funkciji glavne lađe župne
crkve, stara kapela je srušena, a na to mjesto
postavljeno 4. rujna 1889. godine raspelo. Nakon
uređenja župne crkve i podizanja nove župne kuće,
župnik vlč. Martin Galović odlučio je 1901. godine
ukloniti raspelo na starom mjestu kapele Sv. Luke,
evanđelista i podići kapelu u čast Presvetog Srca
Isusova. Ime kapele izabrano je povodom posvećenja
XX. stoljeća i svega svijeta Srcu Isusovu od
tadašnjeg pape Leo XIII. Kapela je podignuta pod
pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Jurja
Posilovića koji je bio ujedno i kolator naše Župe.
Novo zdanje u manjem obliku od prethodne kape
podignuto je u smjeru istok-zapad zidano ciglom.
Opseg kapele je pet metara dužine i tri metra širine
i pet metara visine. Pročelje je razvedeno, a iznad
pročelja je sazidan tornjić, nadvišen željeznim
križem. U tornjiću prvo se nalazilo malo zvono,
teško 25 kilograma posvećeno svetome Ivanu
Krstitelju koje je darovala gospođa Kata Aurer.
Nažalost, civilne vlasti skinule su ovo zvono 1916.
prema Zakonu o rekviziciji i dale ga prelijati za
ratne potrebe. Kapela nije imala zvona do 2000.
godine. Te je godine Odbor za kulturu predvođen
tadašnjim načelnikom gospodinom Ivanom Jankovićem u
ljevaonici zvona ,, Metal produkt ” iz Zagreba
nabavio zvono 34 kg, 385 mm promjera tona ,, C ”
koje je darovala Općina Kalinovac. Zvono je
blagoslovio prof. dr. Ivan Golub. Kapela ima po
jedan prozor sa sjeverne i juže strane, te sa
istočne vrata. Cijela kapela je neogotički
oblikovana. U kapeli je uz zapadni zid sazidana
menza, duga dvjesto trideset centimetara, široka
šezdeset i osam centimetara, a od poda visoka sto
dva centimetara. Ispred oltara je jedna stepenica.
Iznad oltarnog stola sazidano je četrdesetak
centimetara visoko podnožje na kojem se nalazi kip
Lurdske Gospe, a na stalku iza Gospe pričvršćenom
uza zid postavljen je oveći gipsani kip Srca Isusova
koji je kupljen za 45 forinti. Ispred oltara
obješeno je vrlo lijepo i vrijedno „vječno
Svijetlo“ kovački ručni rad, barokno oblikovan,
nepoznata majstora. |
Kapela
je tokom svog postojanja više puta obnavljana. Ovogodišnjom
temeljnom obnovom od dobročinstva vjernika Gornjeg kraja i
poduzetnika, kapela je nanovo dobila svoju prvobitnu ljepotu
i sjaj. Od obnove, kapelu će krasiti dva nova vitraja:
vitraj blaženog Alojzija Stepinca, i vitraj blaženog Ivana
23. |
BLAGOSLOV NOVOOBNOVLJENE KAPELE PRESVETOG SRCA ISUSOVA |
|
|
08. listopada u prigodi Dana neovisnosti Hrvatske
održana je u Kalinovcu svečanost blagoslova
novoobnovljene kapele Presvetog Srca Isusova. U
prisutnosti mnogih vjernika, svečanost je održana u
Gornjem kraju gdje je kapelu blagoslovio domaći
župnik, dekan preč. Mladen Gorupić. Na istoj
svečanosti msgr. akademik prof. emeritus dr. Ivan
Golub blagoslovio je zasebno njene novopostavljene
vitraje. Nakon blagoslova, svečanost je nastavljena
misnim slavljem koje je predvodio preč. Gorupić u
zajedništvu msgr. Ivana
Goluba i sudjelovanja bogoslova Daria Paviše. U
homiliji msgr. Ivan
Golub bio je nadahnut poniznom i blagom vrlinom
svetaca iz prošlog i ovog suvremenog života. U tom
nadahnuću msgr. Golub opisuje blagost i poniznost
Isusa Krista, prethodnika svih tih vrlina, Blaženu
Djevicu Mariju i sv. Josipa zaručnika Marije. Od
novijeg suvremenog doba msgr. Golub opisuje
blaženog Alojzija Stepinca, mladog nadbiskupskog
koadjutora koji je kod ove kapelice u prigodi
obilaženja župe i podijele sv. potvrde prije 75
godina dočekan podignutim slavolukom, te blaženog
papu Ivana XXIII. kod kojeg je msgr. Golub bio često
na audijencijama u Vatikanu. Misno slavlje uzveličao
je crkveni zbor pod vodstvom orguljaša Mladena
Rogoza. Na kraju slavlja župnik je izrazio
zadovoljstvo što je i u ovim teškim vremenima
uspješno završena izgradnja nove kapele u Donjem
kraju, a sada i obnova ove kapele u Gornjem kraju,
te tom prigodom zahvalio svim sudionicima i
darovateljima obnove kapele. Među nazočnima bili su
načelnik Općine Kalinovac Branko Sobota, župni
vijećnici, te mnogi Kalinovčani koji žive izvan
župe. Nakon svečanosti za sve prisutne priređeno je
osvježenje. |
U
prigodi 75. godišnjice pastoralnog posjeta blaženog Alojizja
Stepinca kalinovačkoj župi u službi nadbiskupskog koadjutora
i 50 godišnjice blaženikove smrti, kapela je od ovogodišnje
obnove dobila sjeverni vitraj na kojem je postavljena slika
blaženog Stepinca iz 1934. godine; iz vremena kada je
pohodio i sam Kalinovac. |
|
OBNOVA
KAPELE PRESVETOG SRCA ISUSOVA |
|
|
|
|
|
|
Na inicijativu i poticaj župnika i župnog vijeća o
potrebi obnove svih postojećih sakralnih objekta
Kalinovca, u svibnju mjesecu ove godine prionulo se
obnovi kapele Presvetog Srca Isusova. Obnovu kapele
vodila je Ljubica Zvonar i župna vijećnica Marina
Zvonar, a financirali su je mještani Gornjeg kraja i
dobrotvori. Kontrolu radova vodio je obrtnik zidar
Branko Međurečan. Prilikom pregleda kapele uočena su
puknuća betonske kape tornja, manja oštećenja na
fasadi, propuštanje vode kroz drvene prozore,
propuštanje krovišta, korozija krovne limarije,
nedostatak zaštite žaluzinama zvonika, te ljuštenje
boje u unutrašnjosti kapele. Zbog njezine starosti,
kvaliteti gradnje i zadovoljavajuće očuvanosti,
kapela je obnavljana pod nadzorom Konzervatorskog
odjela iz Bjelovara. Od građevinskih radova po
preporuci konzervatora Milana Pezelja izgrađena je
nova betonska kapa zvonika te zaštićena pokrovom od
pocinčanog lima. Na zvoniku ispod kape izrađen je
novi vijenac u identičnom obliku kakav je bio i
prije, dok je saniran po potrebi donji vijenac i
cigla zvonika. Na krovištu je izmijenjena natrula
letva, dok je građa zbog ispravnosti ostala ista.
Građa krovišta prekrivena je po inzistiranju
konzervatora samo duplo biber crijepom, a spojevi
krovišta i zida zvonika pocinčanim limom. Od
pocinčanog lima postavljene su i okapnice i žljebovi.
Fasada je ostala ista s nanosom nove vapnenačke
boje. Na zvonik tornja postavljene su žaluzine.
Strop kapelice koji je od daske, trske i morta, u
dobrom je stanju i samo prebojan blago plavom
vapnenačkom bojom. Žbuka unutarnjih zidova je
ispravna i samo prebojana vapnenačkom blago žutom
bojom. Prozori su postavljeni novi od hrastovine s
umetnutim vitrajima kojih do sada nije bilo. Na
sjeverni prozor postavljen je vitraj blaženog Alojzija Stepinca, nadbiskupa Zagrebačkog, a na
južni prozor vitraj pape bl. Ivana XXIII. Sjeverni
vitraj blaženog Alojzija Stepinca postavljen je u
prigodi 75. godišnjice njegovog pastoralnog posjeta
kalinovačkoj župi u službi nadbiskupskog koadjutora
i 50 godišnjice blaženikove smrti.
Na vitraj je
postavljena slika blaženika iz 1934. godine; iz
vremena kada je pohodio i sam Kalinovac. Na južni
prozor kapele postavljen je vitraj sa blaženikom
papom Ivanom XXIII. koji je također imao kontakt sa
župom Kalinovac preko kalinovačkog domaćeg sina msgr.
prof. Ivana Goluba i njegove majke. Vitraje je
izradila majstorska radionica „Mozaik m+s” vlasnika
Borisa Milića iz Zagreba, a darovao ih je msgr. akademik prof. emeritus dr.
Ivan Golub. Ulazna vrata izrađena su identična
starima sa tri izdužena prozorska okna. Vrijednost
radova i upotrijebljenog materijala procijenjeni su
preko 60.000 kn. bez PDV a izgrađena je dobrovoljnim
novčanim prilozima i radom vjernika Gornjeg kraja
Kalinovca, poduzetnika i dobrotvora. U unutrašnjost
kapele postavljeno je svetohranište koje je oslikala
samouka slikarica Jelica Dugalija, stari kip
Presvetog Srca Isusova, kip Marije, te kupljen novi
kip Josipa sa malim Isusom. |
Prije obnove kapele |
Pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića koji je bio ujedno i kolator naše Župe pokrenuta je izgradnja kapele Presvetog Srca Isusova. Ondašnji župnik vlč. gosp. Martin Galović dao je ukloniti drveni križ postavljan 4. rujna 1889. na mjestu porušene kapele svetoga Luke, evanđeliste i 1901. tu dao kako je zapisao sagraditi malu kapelicu. U nju je postavljen gipsani kip Srca Isusova kupljen za 45. forinti. Župni vijećnik Mato Vucikuja kapelicu je ogradio letvama. 1902. Udovica Kata Aurer oporučno je ostavila novac za koji je kupljeno malo zvono, teško 25 kilograma, posvećeno svetome Ivanu Krstitelju. Nažalost, civilne vlasti skinule su ovo zvono 1916. prema Zakonu o rekviziciji i dale ga prelijati za ratne potrebe. Kapela nije imala zvona do 2000. godine. Te je godine Odbor za kulturu predvođen tadašnjim načelnikom gospodinom Ivanom Jankovićem u ljevaonici zvona ,, Metal produkt ” iz Zagreba nabavio zvono 34 kg, 385 mm promjera tona ,, C ”. Zvono je blagoslovio prof. dr. Ivan Golub. Blagdan Božanskog Srca slavio se je ranije u nedjelju najprije vanjskom procesijom za koju je 1911. Treći red sv. Franje nabavio iz Zagreba lijepi
drveni kip Presvetog Srca, koji se sada nalazi u Župnoj crkvi. Na ulazna vrata ugrađen je neogotički element prozora stare kalinovačke crkve, želeći na taj način označiti mjesto odakle je krenuo vjerski život naša Župe. |
povratak kronika događaja |
|
|
KAPELICA SVETOGA VIDA na Peskima |
Dio Kalinovca nastao je na pjeskovitim dinama
između stoljetnog Bereka i biološkog rezervata Crni jarci, koje je
kalinovačka Općina otkupila od države 1899. za svotu od 1100 forinta. Na taj
prostor osim što je dodijeljen za obradu stanovništvu počeli su se
doseljavati Kalinovčani, graditi svoje domove i formirati proširenje
naselja. Tako su nastali Peski, danas ulica Matije Gupca. Dakle, nikad Peski
nisu formalno bili samostalno naselje nego dio Kalinovca. Obiteljske kuće
su bile formirane i u male ulice. Na samom ulazu u Peske, uz rub Bereka na
prvoj maloj uzvisini ta malu, ali prelijepu kapelicu 1927. godine. Za
blagdan sv. Vida, mučenika iste godine blagoslovio ju je župnik Slavko
Fišter. Kapelica je duga 2,70 m, a široka 2,26 m. Na istočnom zidu nalazi se
mali oltar sazidan od cigle, a na njemu je u sredini lijepi drveni kip
svetoga Vida. Kip je 90 cm visok. S desne strane je kip svete Elizabete,
ugarske kraljice, a s lijeve kip svete Rozalije. Ova dva manja kipa iz drva
visoka su 64 cm, a sa centralnim kipom izrađeni su u majstorskoj radionici
kipara Antona Richarda u Koprivnici. Obnovljeni su izvornim bojama i
zaštićeni od crva 2003. Posao je kao donaciju obavila naša samouka i
nadarena umjetnica Jelica Dugalija. Kapelica je ograđena žičanom ogradom i
vrlo solidno je obnovljena. Brigu oko obnove, a posljednji put je župljani
Mato Mikacinić i Josip Šandor, koji se doselio iz Đurđevca kao dimnjačar,
uspjeli su sami, u okolnostima neimaštine i velike ekonomske krize, ali
čvrstom vjerom, sagraditi malu, zaisobnovljena1997. redovito vodi
umirovljeni zidarski obrtnik Vid Međurečan. Mnoge generacije pamte lijepa
proštenja oko ove kapelice. Uz Pešćane i Kalinovčane uvijek je bilo mnogo
župljana iz Batinski, Molvica, Hrastove Grede i Hladne Vode. Oni nisu imali
svojih kapela, pa su ovo držali za svoje proštenje. I župljani ulice
Mate Kaića i Sesvečke ulice priznavali su ovo
proštenje za svoje. Ova proštenja zapamćena su i po brojnim ljetnim olujama
i nevremenu, koje se je nekako baš uvijek uz ovaj god pojavljivalo na smjeni
godišnjih doba. I danas se poslije blagdana sv. Vida u ovoj kapeli održava
godišnje proštenje. |
|
KAPELICA SVETOGA VALENTINA na Peskima
|
Pri kraju konaka Peski i izvan mjesnih puteva nalazi
se Kapela Svetog Valentina. Građena je s dva istaknuta dijela: lađe duge
3,68 m i svetišta dugog 3,20 m te cjelokupne širine 2,40m i visine 3,10
m. Postavljena je sjever – jug s ulazom sa južne strane. Ima četiri
neogotički oblikovana prozora i jedna jednokrilna ostakljena vrata, pa
je unutrašnjost lijepo osvijetljena. U kapeli na sjevernom zidu svetišta
po cijeloj širini sazidan je oltar, kojeg krase kip Svetog Valentina,
mučenika, kip Majke Božje Lurdske i kip malog krilatog anđela. Kapela Svetog Valentina prvi put se spominje na području Župe Kalinovac tek u Šematizmu Nadbiskupije zagrebačke 1960. godine, za župnika Oskara Jamnika. |
|
|
KAPELA U BUDROVAČKIM
VINOGRADIMA |
Kapela Svetog Križa i Gospe Fatimske |
|
|
U nedjelju, 6. lipnja 2010. u budrovačkim
vinogradima, predjelu zvanom Grabri blagoslovljena
je nova kapela, koju je na svojem posjedu izgradio
naš zvonar, sakristan i orguljaš, Mladen Rogoz.
Kapela je posvećena Svetom Križu i Gospi Fatimskoj.
Blagoslov kapele obavio je preč. gosp. župnik
kalinovački i upravitelj budrovačke župe, Mladen
Gorupić. Njemu su asistirali mr. sci.
Đuro
Zalar, profesor svećenik iz Zagreba, kalinovčan i
vlč. gosp. Krunoslav Kefelja, župnik iz Podravskih
Sesveta, koji je održao prigodnu propovijed. Ova
prelijepa kapela bogato je opremljena za službu
božju svim potrepštinama. Tri vitraja, jedan s likom
sv. Mihovila, arkanđela izradio je Boris Milić iz
Zagreba, vlasnik radionice koja je obnovila i naše
vitraje, kip Gospe Fatimske nabavljen je iz Fatime,
a stari korpus Krista, s raspela u Donjem kraju
obnovile su Ljubica Matulec i Jelica Dugalija.
Kapelu je oslikao samouki slikar Mario Posavec
naslikavši simbole anđeoskih korova. Mnogo toga
vrijednog i plemenitog ima ova kapela zahvaljujući
dobroti gospodina Mladena Rogoza koji se je odricao
u mnogome da bi nabavio potrebno: od misnog ruha do
ostalih potrepština, koje nema možda nekoja crkva.
Ovu hvale vrijednu akciju iskreno su podržali
ponajprije i najviše župljani budrovačke župe na
čijem području se kapela nalazi i kojoj će u
krajnosti biti data na upravljanje, ali i brojni
kalinovčani pa i drugi koji su moralno i materijalno
pomogli ovaj projekt. Svečanosti su prisustvovali
pored mnogobrojnih župljana obiju župa:
gradonačelnik grada
Đurđevca
gospodin Slavko Gračan i kalinovački općinski
načelnik gospodin Branko Sobota. Svim sudionicima
podijeljene su spomen sličice a svim zaslužnima
graditelj kapele gospodin Mladen Rogoz uručio je
pismene zahvalnice. |
|
|
|
Oltarsko ruho
kapele
Svetog Križa i Gospe Fatimske u
2011. godini |
2011 godine Ljubica
Petrokov i Smiljka Gorički darovale su na dar kapeli Svetog
križa i Gospe Fatimske i na čast Majci Božjoj novo ručno
izvezeno oltarsko ruho. Ljubica Petrokov ručno je izvezla
oltarnik, zavjesu za svetohranište, pokrivalo za knjigu i
pokrivalo za ambon. Smiljka Gorički je ruha porubila. Ruho je od
benetona sa pergatlinom u svim bojama. |
Radmila Barić
poklonila je kandilu (vječno svjetlo). |
|
povratak kronika događaja |
|
|
ZIMSKA KAPELA(od-2006. do 2008. god.) |
Već drugu godinu u
prostoru velike dvorane župnoga dvora u zimskom periodu održava se Služba
Božja. Generalnim planom obnove koji je odobrilo Ministarstvo kulture
Republike Hrvatske i Konzervatorski zavod nije predviđena ugradnja grijanja
u župnu crkvu dok se ne obave drugi planirani poslovi obnove. Zato je bilo
nužno pronaći alternativni grijani prostor. U velikoj dvorani je u veljači
ove godine završen posao opremanja prostora
za liturgijske potrebe. Lanjske Korizme dvojica župnih vijećnika poklonili
su slike Križnoga puta, a nabavljena su i dva ormara za liturgijsko ruho. Po
nacrtu župnog vijećnika Tomislava Franjića u radionici majstora Stjepana
Miloša izrađen je oltar sa svetohraništem, oltarni stol, ambon i klecalo. Na
oltar je u centralnu nišu postavljen drveni kip Presvetog Srca Isusovoga
koji je Treći red sv. Franje za potrebe procesija 1911. godine nabavio u
Zagrebu. Njemu s lijeve strane postavljen je kip sv. Franje Asiškog, dar
Općine Kalinovac. Kip je 2000. godine u terakoti izradio kipar Izidor – Žiga
Popijać, a uredila ga je za oltar Jelica Dugalija. S desne strane postavljen
je prastari kip sv. Luke, koji je u XVIII stoljeću stajao u kapeli u Gornjem
kraju. Na lijevom postolju je drveni kip Majke Božje Bistričke iz 1912.
godine, dar zvonara i sakristana Mladena Rogoza, a na desnom pak drveni kip
sv. Florijana koji je 1937. godine crkvi poklonilo Vatrogasno društvo. Ovi
kipovi do sada su se čuvali u župnoj crkvi, a sada su dobili svoje pravo
mjesto. Na lijevom zidu je i velika slika Žalosne Gospe, rad slikara Davora
Holende iz Kalnika. Sliku je darovala naša Općina. Na stražnjem zidu
postavljena je vitrina s vrijednim predmetima: kaležima, ciborijima,
pokaznicama i drugim vrijednim predmetima potrebnim za bogoslužje. Vitrinu
je izradila kao i oltar radionica majstora Miloša. Prostor je ispunjen novim
crkvenim klupama u kojima ima 100 sjedećih mjesta. Izrađene su u istoj
radionici. Očekujemo još neke manje radove, no i bez njih kapela je
kompletna. Ovaj vrlo ugodan prostor 16. II. 2006. godine posjetio je i naš
biskup msgr. Marko Culej i uputio je samo riječi pohvale. Tako je naša župa
dobila još jednu kapelu više koja nam je za potrebe bogoslužja zimi bila
najpotrebnija. u njoj će se ljeti održavati i prigodne sv. Mise na
blagdane svetaca postavljeni na
oltar. |
OSTALE KAPELE: |
|
kapela sv. Ivana
|
kapela sv. Vida
|
kapelica sv. Marka |
na Batinskama |
na Molvicama |
|
povratak kronika događaja |
|
Križevi; raspela
naše Župe |

,, IN HOC SIGNE VINCES” -
Naši križevi ,,U ovom ćeš znaku pobijediti” ; tekst je objave caru
Konstantinu , rimskom imperatoru, koji je kršćanima priznao slobodu vjere. Poslije toga riba, kao izvorni kršćanski simbol sve manje biva korištena, a ustupa mjesto križu. Najstariji kameni križ u našoj župi nalazi se u Batinskama. Napravljen je s podignutim zidanim postamentom, a iznad njega napravljena je niša na način male kapelice u kojoj je Žalosna Gospa, kip. Iznad niše diže se veliko kameno Raspelo s Kristovim tijelom. Na njemu piše ,,Podignut po Konačarih 1901.”. Raspelo je blagoslovio ondašnji župnik Martin Galović. Stajao je na mjestu današnje kapelice sv. Vida , danas je preseljen na novo raskršće. Iz tog perioda datira i križ u polju između Kalinovca i Kloštra. 1919. Godine kao spomenik poginulima u I. svjetskom ratu sagrađen je ispred crkve obelisk s križem i uklesanim imenima i prezimenima Kalinovčana koji su otišli na mnoga ratišta Europe i nikad se nisu vratili. Ovakav spomenik imaju rijetke Župe. 1936. Sagrađen je križ na čast sv. Antunu Padovanskom na križanju Sesvečke ulice i Čokonje, a 1938. kameni križ na groblju. Poslije II. svjetskog rata podignuto je samo jedno raspelo i to u Donjem kraju. Osim ovih betonskih i kamenih križeva u župi još imamo i drvene križeve: dva na groblju, jedan na Batinskama i jedan na Molvicama.
|
|
|
|
KALINOVAČKO GROBLJE - DOM MIRA |
O mjestu pokapanja
svojih pokojnika Kalinovčani znaju iz Protokola kanonskih
vizitacija. Iz vremena kad je Kalinovac bio filijala velike
đurđevačke župe, najprije Navještenja BDM a poslije sv. Jurja, svaki
vizitator redovito je obilazio i Kalinovac. Prva vizitacija iz 1680.
bilježi: „In Kalinoucz domus 50”. Dakle, niti groblje koje se je
nalazilo uz kapelu sv. Luke nije za tako mali broj kuća bilo veliko.
U popisu iz 17. veljače 1706. već ima 60 kuća; dakle Kalinovac se
širi. Svaki puta vizitator spominje groblje koje je već oformljeno
1710., no kad je vizitator došao 1714. zabranio je bogoslužje u
kapeli sv. Luke, tako dugo dok Kalinovčani groblje ne ograde
valjanom ogradom. On je zatekao ružnu sliku pri dolasku u Kalinovac.
Stoka, krave, svinje; slobodno je hodala oko kapele i nanosila štetu
grobovima. Groblje je ostalo uz kapelu do uredbe Cara Franje Josipa
koji je zabranio ukop pokojnika uz crkve, pa je preseljeno u novi
dio Kalinovca na prostor današnjeg Vrtića i Škole. Tada se je ono
nalazilo na sponi Gornjeg Kraja i Brezovice no formiranjem budućeg
centra sela i namjerom gradnje nove crkve u prvoj polovici XIX.
stoljeća ono se napušta i seli na pješčanu dinu zvanu Gredinka, gdje
se nalazi i danas, a na starom su sagrađene zgrada škole i
obiteljska zgrada Švedekovi. Grede ili gredinke nazivali su se suhi
predjeli u močvarnom okruženju, a u Kalinovcu je još ostao samo
takav brežuljak jer je već sve bilo naseljeno. Početkom XX. stoljeća
taj brežuljak postao je pretijesan za ukop pokojnika u mjestu koje
je prelazilo 3.000 stanovnika. S namjerom da se i ovo groblje
napusti na pješčanom brežuljku jugozapadno od sadašnjeg groblja, na
cesti prema Đurđevcu 19. listopada 1902. blagoslovljeno je novo
groblje veličine 3 jutra. Ipak, ova lokacija, predaleko od sela koje
se više nije širilo u nizinu od Kovačevih kuća na Brezovici nije
nikada bilo u upotrebi. Samo u topografskim kartama postoji oznaka
za kameni križ koji je tada bio postavljen, a koji je 1938.
preseljen na sadašnje groblje koje je tada uređeno. Živica kojom je
bilo ograđeno zamijenjena je betonskim stupovima i žicom. Izgrađena
je t.z. „totin komora”, ugrađena vrata od kovanog željeza, grobovi
poravnani u redove, a groblje prošireno. U novije vrijeme sagrađena
je zgrada mrtvačnice i groblje znatnije uređeno, staze asfaltirane i
postavljena javna rasvjeta. Vrlo je stare osnove, pa je vrlo teško
izvršiti bilo kakvu intervenciju u redu ukapanja. Teško je već
oformljene grobove koji su zgusnuti i u ne baš posebnom redu vratiti
u bilo kakav drugi raspored. O njemu vodi brigu lokalna samouprava,
danas Općina koja dosta napora ulaže u održavanje počivališta
Kalinovčana. Uz funkcionalnu zgradu mrtvačnice, nabavljeno je zvono,
uveden vodovod, organizirano je redovito odvoženje smeća; tako da se
i preko ovoga objekta vidi lice našeg mjesta, mjesta u kojemu počiva
više pokojnika nego nas danas živih mještana. |
|
|
|
početak stranice |
POVRATAK |
|