|
„Apostol je, kao Kristov poslanik, u mnijenju
svijeta posljednji, a upravo je zbog toga blizu
Isusu… Tko u ovom svijetu i u povijesti i stigne
do prvih mjesta, mora znati da je u opasnosti;
stoga još više mora gledati u Gospodina, ravnati
se prema Njemu; mjeriti se po odgovornosti za
drugoga, mora služiti, mora zapravo sjediti kraj
nogu drugoga, a tako blagoslivlja i biva
blagoslovljen“
Riječi
su ovo pape emeritusa Benedikta XVI. koje je
izgovorio u homiliji 1. rujna 2013. kada se
susreo sa svojim bivšim studentima i slavio s
njima misu. Možda si postavljate pitanje zašto
sam počeo upravo njegovim riječima ovo
razmišljanje o Godini vjere. Dragi prijatelji
Svetog Josipa i čitatelji „Glasnika“,
moramo znati da biti Isusov učenik, apostol,
vjernik znači biti ponajprije blizu Gospodinu,
kako je rekao Papa emeritus, a blizu Gospodinu
mogu biti samo oni koji su u očima ovog svijeta
posljednji. Što to znači biti posljednji? Znači
zauzeti mjesto koje pripada čovjeku, to jest,
ako se i nalazimo na prvim mjestima, moramo biti
svjesni da smo samo ljudi, a da Bogu uvijek
pripada mjesto Boga. Kad zamijenimo ta mjesta,
onda smo u velikoj napasti biti drugima
nametnuti bogovi, a to je opasno i takav način
djelovanja nema blagoslova, odlazi u zaborav
podzemlja. Prvi preduvjet, biti vjernik, jest
biti svjestan svojega mjesta i poslanja u
svijetu, a poslanje jest novost evanđelja,
posadašnjenje vjere, aktualizacija, novost, nova
evangelizacija. To su ujedno i obilježja Godine
vjere.
Kada
znamo srž i način hoda s Kristom, što je
poniznost, možemo zakoračiti u poniznosti u
razmišljanje o Godini vjere. Iako naslov ovog
promišljanja jest Završetak Godine vjere,
ja se ne bih zadržao na samom programu
završetka, već bih izdvojio najvažnije poruke
koje je iznjedrila ova Godina, to jest
promišljat ću o porukama koje je Bog poslao
cijelome svijetu preko svojih namjesnika na
zemlji, pape, sada emeritusa, Benedikta XVI. i
pape Franje. Naravno da je teško pisati
objektivno, tako da se ovdje neću ni truditi
činiti tako, već ću nastojati promišljati o tim,
kako sam rekao, najvažnijim porukama, koje su
ostavile veliki utjecaj prvenstveno na moj
život.
„Traženje Božjeg lica“
Znamo da je Godina vjere započela
11. listopada 2012. svetom misom na Trgu svetog
Petra koju je predvodio papa Benedikt XVI., na
sam dan 50. obljetnice otvaranja Drugog
vatikanskog sabora i 20. obljetnice
objavljivanja Katekizma Katoličke crkve. Samom
tom događaju prethodilo je 7. listopada 2013.
otvaranje XIII. opće redovne Biskupske sinode na
temu "Nova evangelizacija za prenošenje
kršćanske vjere" koja je trajala do 28.
listopada 2013. Imao sam privilegiju biti
svjedokom tih događaja u samom Rimu, na samim
temeljima kršćanske vjere „tražiti Božje
lice“ kako je rekao papa Benedikt XVI.
tijekom audijencije 16. siječnja 2013.: "Tko
je vidio mene, vidio je i Oca" (Gv 14,9). U tome
je izrazu na sažet način sadržana novost Novoga
zavjeta, ona novost koja se pojavila u
betlehemskoj spilji: Bog se može vidjeti,
očitovao je svoje lice, moguće ga je vidjeti u
Isusu Kristu. U čitavom Starom zavjetu često je
prisutna tema "traženja Božjeg lica", želja da
se upozna to lice, želja da se vidi Boga takvog
kakav jest, tako da se hebrejski izraz „panim",
koji znači "lice", javlja čak 400 puta, od čega
se 100 puta odnosi na Boga.“
Svaki puta kada u Crkvi, u svijetu
dođe do zamagljenja tog Božjeg lica ili kada se
čovjek udalji od traženja Boga, te na taj način
i uprisutnjavanja Boga među ljudima, veliki
ljudi Crkve, ili bolje reći ljudi poslani od
Boga imali, su hrabrosti ukazati na taj problem
i započeti velike epohe „traženja Božjeg
lica“. Time su podsjećali čovjeka da je on
na Zemlji tražitelj Boga s kojim je padajući u
grijeh izgubio onaj potpuni odnos. No, nemojmo
zaboraviti da je i Bog „tražitelj ljudskog
lica“. Bog nije mogao ostati zagledan u
ljudsku bijedu, u čovjekovo porinuće u grijeh,
već je odlučio poprimiti ljudsko lice u osobi
Isusa Krista i tako izvući čovjeka iz tog ponora
te mu omogućiti da ugleda „Božje lice“.
Usudio bih se reći da je „traženje Božjeg
lica“ upravo nova evangelizacija koja je
temelj ovoj Godini vjere. Nastojati uvijek
vidjeti tu novost Božje prisutnosti, vidjeti
kako je Bog prisutan uvijek na nov način, često
nama skriven, i zato je potrebno traženje
Njegova lica. Upravo iz tog susreta
izvire evangelizacija, novost i svježina Božje
prisutnosti, i to ne samo u sakramentalnim
znakovima, možemo reći rađa se uvijek ponovno
oduševljenje za Boga.
U toj oduševljenosti dolazimo i do
50. godišnjice II. Vatikanskog sabora. Iz
ostavštine onih koji su živjeli taj trenutak
možemo zaključiti koliko je taj susret s
Božjim licem bio blizak i jak, ali i koliko
je Ono bilo otkriveno svijetu, da se
rodilo nezapamćeno oduševljenje za
evangelizaciju, za širenje Radosne vijesti. O
tome je svjedočilo i samo otvaranje Godine vjere
na obljetnicu Koncila, kada se ponovno mogla na
izvanredan način osjetiti prisutnost Božjeg
lica i posebno nada, zapravo povratak
radosti i poletu koji su se osjećali tijekom
Koncila i u godinama nakon.
Tu radost i živost Vječnoga Grada
mogli su osjetiti i brojni Hrvati, njih oko
5000, koji su došli početkom studenog prošle
godine zahvaliti Papi za njegov pohod Hrvatskoj
2011. godine i ispovijediti svoju vjeru na
grobovima apostolskih prvaka. Time ne samo da su
osjetili radost i živost vjere, već su i
pridonijeli rastu njezine novosti, što se moglo
vidjeti u Rimu na svakom koraku. Mnogi Talijani
i stranci su to primijetili na ulicama Rima, a
posebno tijekom opće audijencije sa svetim Ocem
na Trgu svetog Petra 7. studenoga 2013., kao i
tijekom svetih misa u rimskim bazilikama,
posebno u bazilici svetog Petra 8. listopada
2013., kada je u propovijedi nadbiskup mons.
Marin Srakić, predsjednik HBK izrekao: „Isus
je bio radostan i oduševljen što je galilejskom
ribaru mogao reći nešto što nije nikome do tada
rekao: "Blago tebi, Šimune sine Jonin". To je
radost i oduševljenje nekoga tko osjeća da su ga
slušatelji shvatili, tko uživa što ga je potpuno
shvatio učenik kojega je volio i koji je
oduševljeno i hrabro uzviknuo: "Ti si Krist, Sin
Boga živoga". Petar je bio ushićen spoznavši
da gleda „Božje lice“ u Isusu Kristu. To
je ispovijest koju su mnogi došli ispovjediti
tijekom ove Godine vjere na grob svetog Petra
koji su kako reče nadbiskup došli "Videre
Petrum" vidjeti Petra naših dana i s njim
podijeliti radost susreta s Bogom. Vjerujem da
su mnogi od njih u svom srcu osjetili i Isusove
riječi upućene Petru „Blago tebi…“.
„Velika freska“
Dan
uoči otvaranja Godine vjere, 10. listopada
2012., na općoj audijenciji papa Benedikt XVI je
rekao: „On (Koncil) nam se, da tako
kažem, predstavlja kao velika freska, obojena u
svojoj raznolikosti i različitosti elemenata,
pod vodstvom Duha Svetoga. I dok stojimo pred
tim milosnim trenutkom, kao pred velikom slikom,
i danas uočavamo njegovo čudesno bogatstvo,
ponovno otkrivamo njegove osebujne nijanse,
fragmente, isječke.“ Znamo koliko truda i
umijeća treba uložiti u izradu freske, a da bi
ona progovorila u svom svojem bogatstvu
simbolike, kako autor tako i njezin promatrač,
treba imati znanja, ali prije svega i nadahnuća
Duha Svetoga. Iz toga proizlazi logičan odgovor
zašto je Papa, II. Vatikanski koncil usporedio s
freskom.
Svaki
ljudski život jest izrada jedne velike freske.
Neke od njih su toliko zapanjujuće da ih vrijeme
prošlosti ne može odnijeti u zaborav, već su
trajno nadahnuće drugim ljudima za izradu
vlastite životne freske. Ako je želimo zadržati
svježom i uvijek vidljivom, znamo da ju od
vremena do vremena trebamo obnoviti, staviti
svježe boje, nacrtati pokoji dio koji je
izblijedio te joj tako ponovno omogućiti da
progovara svom svojom puninom simbolike i
stvarnosti. To je upravo Papa želio ovom Godinom
vjere kada je stavio naglasak na novu
evangelizaciju, što znači nikada ne prestati
biti umjetnik izrade, izgradnje te jedinstvene
životne freske. To je novost na koju nas trajno
poziva Radosna vijest. Živjeti evanđelje jest
nova evangelizacija, jer tada evanđelje postaje
živo, naša freska dobiva boje, dobiva
osvježenje.
„Lađa Crkve nije moja, nije naša, već je
Njegova“
Godina vjere donijela je živosti i
novosti u Crkvu više nego se itko nadao. To su
putovi Duha Svetoga i Njegovi odgovori na
molitve zemaljskih hodočasnika, kojih, hvala
Bogu, još ima, što pokazuje univerzalna Crkva
koja na jednom kraju svijeta raste, na drugome
opada, na trećemu krvari zbog progona. „Ne
bojte se!“, (Lk 2,10) i sam papa Benedikt
XVI. na svojoj je posljednjoj audijenciji 27.
veljače 2013. godine rekao: „Ali uvijek sam
znao da je u toj lađi Gospodin i uvijek sam znao
da lađa Crkve nije moja, nije naša, već je
Njegova i on neće dopustiti da potone; on je taj
koji je vodi, nesumnjivo također uz pomoć ljudi
koje je izabrao, jer je tako htio. To je bila i
jest jedna sigurnost, koju ništa ne može
potamniti. I zbog toga je danas moje srce puno
zahvalnosti Bogu jer nikada nije uskratio
čitavoj Crkvi i meni samom svoju utjehu, svoje
svjetlo, svoju ljubav.“
Bio je to povijesni dan kada je papa
Benedikt XVI., 11. veljače 2013, na blagdan
Gospe Lurdske navijestio odreknuće od papinske
službe. Tih dana, do upražnjenja Svete Stolice,
mogli smo, kako je i sam rekao, živjeti
opipljivo zajedništvo univerzalne Crkve u
molitvenoj povezanosti s Papom. Ostavio je
nevjerojatan primjer odgovornosti, koja ne gleda
prvenstveno dobrobit i ponos čovjeka koji
obavlja neku službu, već gleda dobrobit
zajednice kojoj je na čelu. Primjer za
nasljedovanje. Koliko je samo umješno izricao
govore na posljednjim susretima s Kristovim
vjernicima. Ponajprije je obrazlagao kako je
došlo do njegove odluke, koju je donio u dubokoj
molitvenoj povezanosti s Bogom. Zatim je ukazao
na misi Pepelnice i na istinite probleme koji se
nalaze u Crkvi i na zadnjoj audijenciji zahvalio
svima uz prelijepu, možemo reći oporuku, poziv
na molitvu jedni za druge uz spoznaju da Crkva
nije ni papina, ni naša, već Kristova, a to je
najveći zalog njezine opstojnosti.
„Fratelli e sorelle, buonasera!“
Tada je došao nestrpljivo iščekivani
trenutak 13. ožujka 2013. kada smo iz dimnjaka
Sikstinske kapele ugledali bijeli dim i ostali
zatečeni riječima sa balkona bazilike svetog
Petra: „Braćo i sestre, dobra večer!“
Nastao je muk, ovakve spontane riječi jednog
Pape, gotovo zbunjenost, još nisu zabilježene.
Dragi čitatelji to je novost Duha Svetoga, On
uvijek daje novo, još neviđeno. Tu je bila
vidljiva, ponovno svježa i osvijetljena
jedinstvena Freska koja se naziva Crkva.
To je bio dar Crkvi moliteljici u Godini vjere.
Osjetiti novost evangelizacije u njezinim
temeljima.
Možemo biti samo neizmjerno zahvalni
dobrome Bogu što nam je u prošlom stoljeću i u
ovom u kojem živimo dao pape, kako se kaže,
određenog vremena, ili, bolje rečeno, pape za
određeno vrijeme. Toliko ljudski, a opet svet,
povezan s tradicijom, a opet moderan. Naravno da
će se uvijek naći netko tko se neće složiti s
većinom, i točno je da je svatko od njih bio i
čovjek, ali bili su poslani od Duha Svetoga za
svoje vrijeme i nisu dali da ljudskost prevlada
nad onim nebeskim u njihovom životu. To je
veličina čovjeka i najvrednija ostavština koju
su nam ostavili, a papa Franjo u tom
kontinuitetu nastavlja ostavljati tu
predragocjenu baštinu.
Promatrajući njega, mislim da sam
bliže shvaćanju, u pastoralnom smislu, što je to
nova evangelizacija. Neumorno svaki dan iznova
biti u molitvenoj povezanosti s Bogom i iz tog
izvora neumorno svjedočiti svojim djelima tu
povezanost, a tek zatim govoriti te,
naposljetku, propovijedati. I to neumorno iz
dana u dan pa i onda kada nas nitko ne čuje ili
ne želi čuti, upravo kako je to učinio Isus na
križu. To je lijepo kazao papa Franjo odmah na
početku svojeg pontifikata u prvoj vrlo
spontanoj homiliji, 14. ožujka 2013., kada je
slavio misu s kardinalima: “Želim svima nama,
da nam Duh Sveti, molitva Gospe, naše Majke,
udijeli tu milost: da hodimo, gradimo,
ispovijedamo Isusa Krista raspetoga.“ Temelj
novosti: kada hodamo, uvijek doživimo nešto
novo, izgradnja sama po sebi znači rađanje
novoga, a ispovijedanje jest naše svjedočenje
odnosa Isusa Krista i nas, a dinamika življenja
odnosa s drugima uvijek u sebi sadrži novost.
Ono što sam prije spomenuo, mogu zaključiti da
sam zapravo doživio suvremen primjer življenja
nove evangelizacije u papi Franji koji je već
drugi dan svojeg pontifikata, kako smo vidjeli,
dao putokaz, ako se može tako reći, „svojeg“
pontifikata; hod, gradnja i ispovijedanje Krista
raspetoga.
Završetak Godine vjere, zar već?!
Dragi
čitatelju, zar već završava ova tako bogata
Godina vjere? Odmah ću dati odgovor, ne, jer ona
nije niti počela 11. listopada 2012. niti će
završiti u nedjelju Krista Kralja 24. studenoga
2013. Možda će me netko optužiti za širenje
neistine, ali u ovoj rečenici želim samo
simbolično reći da Godina vjere traje do god se
ne susretnemo oči u oči s našim Gospodinom, jer
tada nam više neće trebati vjera, već će ostati
samo ljubav. Papa emeritus Benedikt XVI. ovim je
datumima, koji omeđuju određeno vrijeme od
godinu dana, želio samo ukazati na stanovitu
krizu vjere i na njezinu važnost za život
čovjeka. U tom duhu nastavio je i papa Franjo,
najavljujući i neke od završnih događaja Godine
vjere u Rimu, Marijin dan i Veliko hodočašće
obitelji u Vatikan čime se želi naglasiti
nezaobilazna uloga obitelji, kao prve Crkve i
prenositeljice vjere. O svemu tome podrobnije
ćete moći pratiti u našim katoličkom i
svjetovnim medijima, kao i u propovijedima naših
župnika i biskupa.
Meni je ovdje bio cilj dati
svjedočanstvo doživljaja ove jedinstvene Godine
vjere, u kojem se ne mogu obuhvatiti sve
činjenice i događaji, jer to više ne bi bio
doživljaj, već povijesni tekst. Možda vas ovo
moje promišljanje potakne da promislite što je
za nas vjera, u čemu je stalna novost vjere.
Važno je shvatiti da se ovo, zar je već
završila (Godina vjere), ne smije nikada
izgovoriti, već da vjeru treba živjeti do
konačnog susreta s Uskrslim, dobrim Bogom. U toj
nakani pratit ću vas i ja svojim molitvama,
dragi prijatelji i štovatelju svetog Josipa.
vlč. Dario Paviša
(Želio bih još napomenutu, za one
koji nisu čuli, da je Apostolska pokorničarna
14. rujan 2012 povodom Godine vjere izdala
Dekret o potpunom oprostu. Cijeli prevedeni
dokument možete pronaći na web stranici
Informativne katoličke agencije,
http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=145008,
pročitajte i primite milosti koje nam u ovom
preostalom vremenu daje Sveta Crkva.) |
